PKTN
O
P
U
K
N
I
T
E

Život u trenutku?!

Je li moguće stalno živjeti ovdje i sada? Želim li stalno biti u sadašnjosti? Postoji li jedinstveno rješenje za življenje kvalitetnog života?

925STUDIO

Živjeti u trenutku jedan je od najboljih savjeta koji sam čuo i pokušavam ga primjenjivati što češće u svome životu. Rado ga dijelim i s drugima, bilo privatno, bilo u psihoterapijskoj praksi. Kada smo tjeskobni, vjerojatno smo mislima u budućnosti koju ne možemo kontrolirati. Ako se osjećamo depresivno, naše ćemo misli uhvatiti u prebiranju prošlih iskustava. Kada se usmjerimo na sadašnjost, najčešće nema prostora za demone koji nas proganjaju iz budućnosti, odnosno prošlosti. 

Ali! Što je trenutak? Je li moguće stalno živjeti ovdje i sada? Želim li stalno biti u sadašnjosti? Ova pitanja počela su mi prolaziti kroz glavu u zadnje vrijeme. Cilj mi je zadnjih godina biti u kontaktu sa svojim osjetilima i dopustiti da me podražaji koji dolaze iz okoline čine živim. Kvaliteti mog života uvelike doprinosi mogućnost otpuštanja raznih misli, nevjerovanje mislima koje mi se bez kontrole motaju po glavi i slijeđenje unutarnjih potreba. Osjećam se više živ, u kontaktu, prisutan. Danas bismo rekli da sam mindful. Dobrobit koju baštinim iz sposobnosti bivanja u trenutku potvrđuju i iskustva raznih ljudi s kojima se susrećem i radim. Važnost bivanja u trenutku neupitna je, ali nije dovoljna za naše adaptivno funkcioniranje.  Skloniji sam razmišljanju da je zdravo težiti tome da što više budemo u trenutku, no prilično sam siguran da ne možemo biti stalno ovdje i sada. Ne bih se odrekao planiranja i zamišljanja kako bih želio provesti godišnji odmor ili što bih želio raditi u budućnosti. Ne mora svaki misaoni bijeg u budućnost rezultirati anksioznošću. Dakle, moći se odmaknuti od sadašnjosti i prisjećati se prošlosti i planirati budućnost vrlo je važna vještina. 

Samo jednom se živi

Često se življenje u trenutku može iskoristi kao opravdanje da napravimo neke nepromišljene  stvari zbog kojih poslije možemo žaliti. Sjećam se jednog Marka koji se tri dana nije javljao roditeljima jer je pod motom samo jednom se živi na nekom tulumu, u ne baš prisebnom stanju, odlučio otići s ekipom na more. Srećom sve je dobro završilo. Njegovi su roditelji prolazili pakao i dugo je vremena trebalo da ponovno razviju odnos povjerenja. Podsjećam kako je ljudski mozak, posebno u adolescenciji, sklon podržati ponašanja koja nas vode do trenutnog zadovoljstva i slabo sagledava dugoročne posljedice. Kada bismo živjeli samo u sadašnjosti, teško bismo pronalazili motivaciju za studiranje ili zadržavanje posla. Bome bi i odnosi patili. Neki važni i dragi ljudi nisu nam svaki dan jednako važni i dragi. Kada bismo posezali za prijateljima samo kada osjetimo potrebu u trenutku, teško da bi ti odnosi mogli opstati. Nekada nam se zaista i ne ide s ekipom van, ali biramo otići jer su nam važni i ta se važnost proteže iz prošlosti preko sadašnjosti u budućnost. Nikako mi nije u interesu ubiti užitak bivanja u trenutku i sve gušte koje nam donosi YOLO stanje. Upravo radi ravnoteže imam potrebu istaknuti kako ne postoji jedinstveno rješenje za življenje kvalitetnog života.

Balans je u pokretu

Možda se pitate koje je onda rješenje? Nije problem promišljati o budućnosti. Problem je ako zapnemo i stalno smo mislima u budućnosti. Sigurno da nam ne pomaže ako smo skloni dati preveliku moć mislima i ako zaboravimo da budućnost ne možemo kontrolirati. Dakle, planirati, maštati i nadati se u redu je i potrebno, ako to radimo sa zrnom soli. Želja da upišem određeni fakultet i maštarije o tome kakav će mi biti studentski život važni su za motivaciju koja će nam pomoći da više učimo. Postavljeni cilj upravlja našim ponašanjem iako nam trenutno ponašanje ne donosi neko zadovoljstvo i radije bi se možda družili s prijateljima ili gledali seriju na Netflixu. Kako bismo imali neki jasniji smjer kretanja, dobro se zaputiti i u budućnost i imati sposobnost učiti iz prošlosti. Problem nastaje kada se fiksiramo na postavljeni cilj i dopustimo da se u nama razvije vjerovanje kako će sve propasti ako se ne ostvari to što smo zamislili. Na taj se način izručimo tjeskobi koja nas umara i troši. Odmor od tog umarajućeg stanja najbolje je potražiti ovdje i sada. Kroz osvještavanje disanja možemo se vratiti u sadašnjost i iz daljine sagledati te naše misli i povećati vjerojatnost da ih vidimo kao bezopasne i na neki ih način ispuhati. Povezivanjem s informacijama koje dolaze kroz naša osjetila postajemo više svjesni realiteta u kojem jesmo. Sposobnost da možemo posjetiti prošlost i budućnost dodana je vrijednost našem bivanju. Mentalna fleksibilnost omogućava nam da zamišljamo i zauzimamo različite perspektive, da bolje sagledavamo naša životna iskustva i radimo optimalne planove. Zastoj u bilo kojem dijelu kontinuuma prošlost-sadašnjost-budućnost rezultira teškoćama u adaptaciji. Često rezultira razvojem različitih somatskih ili psiholoških simptoma. Kako bi bili što adaptivniji i ostali u dobroj kondiciji, važno je da se stalno krećemo, kako fizički, tako i mentalno.

Prijavi se na pktn newsletter

Uspješno ste se prijavili na naš newsletter
Oops! Something went wrong while submitting the form.
nastavi čitati

Brucoši, sretno!

Miranda
Profa, psihoterapeutkinja, obožava istraživanja
rastem, hrabrost