Ne samo da je trenutačno stanje već sada u nekim dijelovima svijeta nepodnošljivo do mjere da primorava ljude na izbjeglištvo, nego smo toliko zaglibili u problem da budući trendovi, u narednih 30 godina, pokazuju znatno pogoršanje situacije. Kako smo se doveli do toga?

Možemo li biti "real" online onoliko koliko smo to u stvarnosti? Postoji li šansa da je lakše biti autentičan online?

Kraj jednog i početak nekog drugog poglavlja u životu. Selidba je zahtjevan psihološki proces i na ljestvici stresa nalazi se odmah nakon gubitka važnih osoba.

Oko 75% populacije mladih i 70% populacije odraslih osjeća strah da će nešto propustiti. To može značajno otežati proces donošenja odluka i voditi stalnom preispitivanju i nemiru oko odluka koje smo već donijeli. Kako strah od propuštanja staviti pod kontrolu?

Naš se najveći smisao javlja upravo na raskrižju vlastite ugode i osiguravanja ugode drugima. Za većinu nas najveći je užitak činiti dobro drugima.