PKTN
O
P
U
K
N
I
T
E

Živimo u najboljem mogućem svijetu

Promatram svoju generaciju, mali koncentrat tmurnog i negativnog gledanja na naš svijet vjerojatno postaje pogon za izgradnju mog često usamljenog optimizma. Od službenih naziva - millenials i GenZ, do naziva koje čujem u neformalnim razgovorima - razmažena generacija, u svijetu koji je sve raznovrsniji, gdje se svi spektri, od politike, ekonomije do kulture, sve više granaju, možda nije pošteno mlade ljude bacati u isti koš na temelju - godine rođenja?! Jesmo li razmaženi?

Mogućnost, znanje i sloboda. Tri ključne riječi današnjeg svijeta. Riječi koje ga definiraju i drže me uvjerenim da živimo u najboljem mogućem svijetu. Svijetu mogućnosti, svijetu znanja i svijetu slobode. 

Promatram svoju generaciju, mali koncentrat tmurnog i negativnog gledanja na naš svijet vjerojatno postaje pogon za izgradnju mog često usamljenog optimizma. Od službenih naziva - millenials i GenZ, do naziva koje čujem u neformalnim razgovorima - razmažena generacija, u svijetu koji je sve raznovrsniji, gdje se svi spektri, od politike, ekonomije do kulture, sve više granaju, možda nije pošteno mlade ljude bacati u isti koš na temelju - godine rođenja?! Jesmo li razmaženi? Ovisi svakako o kutu gledanja - ako se gleda s pretpostavkom koliko toga imamo, naravno da jesmo. Mi smo generacija PlayStationa, Xboxa, interneta i mobitela, generacija koja je navikla na neke stvari odmah. Međutim, gledamo li to iz perspektive generacije koja će biti suočena s problemima poput klimatskih promjena, ekonomskih sloboda, pravnih jednakosti diljem svijeta, mislim da smo vrlo svjesni što nas čeka i da je to gradivni element našeg pesimizma i tmurnog pogleda na svijet. Tinejdžera iz Hrvatske i Saudijske Arabije jako puno stvari razdvaja kulturološki, politički, ekonomski, no potencijalno ih zbližava možda zajednička strast prema igranju neke video igrice, počinju razgovarati i razmjenjivati viđenja i iskustva na dvije vrlo različite strane svijeta. Odjednom svijet postane malen, ali i dalje previše kompleksan za površna generacijska generaliziranja.

Pesimizam koji dominira ovom generacijom izranja iz ideje da ne možemo ništa promijeniti, da je svijet nekoć bio bolji i da su drugi bolji od nas.

Ali ono najgore što čujem i s čim se najviše ne slažem jest osjećaj inferiornosti i nemogućnost doprinosa svijetu zbog naše mladosti, a da ne govorim o sveprisutnoj ideji da će ovaj svijet svakim danom postajati sve gori. Uvijek sam se pitao otkud dolaze ti stavovi jer ih ja ne dijelim, ne osjećam, naprosto nemam. Vjerojatno iz toga što imamo uvid u sve dobre i loše strane povijesti, moguće da i ne vidimo nove horizonte istraživanja i ne znamo kako se boriti sa sve većim i većim problemima koji se nakupljaju i koji će tek doći na naplatu. Ne nalazim nijedan razlog zašto ne bismo vjerovali da se u svijetu u kojem živimo, uz tehnologiju, znanje i slobodu, možemo suočiti s problemima dignute glave, čistog srca i puni hrabrosti i povjerenja u svoje znanje i ideje da stvaramo i nalazimo nova rješenja. Moramo stati na ramena prošlih generacija i biti im zahvalni, ali reći da sada dolazi naše vrijeme. Moramo poštovati i učiti iz prošlosti, ali današnji problemi traže današnja rješenja. Ako seljaku koji cijeli život obrađuje polje s vilama i krampovima damo traktor, on neće znati što s njim i nastavit će raditi na svoj način, dok će nova generacija sjesti u traktor i zaorati i dijelove polja koji su prije bili nedostupni.

Pesimizam moramo pretvoriti u gorivo da postanemo bolji i ne dozvolimo da nas strah pojede,  nego da nas gura naprijed i da svojim djelima stvorimo bolji svijet od onog u kojem smo započeli svoj život.

Jedna riječ koja dolazi kao zajednički nazivnik svega ovoga jest odgovornost. Svi smo mi odgovorni za svoja djela, izbore i riječi i s tim se moramo što prije suočiti. Mladi ljudi vole prebacivati odgovornost na druge i kriviti ih za svoje neuspjehe. Ne smijemo kriviti druge za naše vlastite odluke i posljedice (dobre i loše). Moramo preuzeti odgovornost za svoja djela i riječi kao da će ih cijeli svijet vidjeti jer danas je istina da ih cijeli svijet i vidi jer se većina komunikacije događa na internetu koji je centralni trg, ogoljeno javno mjesto globaliziranog svijeta. Uz djela i riječi dolaze i pogreške koje su sastavi dio života i moramo se naučiti s njima živjeti, prihvatiti ih, naučiti iz njih i krenuti dalje. Samo nepokušavanje čini nas robovima vezanosti za jedno mjesto.

Trener kenijske atletske reprezentacije rekao je da je pobjednik onaj koji poraz pravilno evaluira.

Drugim riječima, onaj koji pogreške dobro sagleda i nauči iz njih. Pogrešaka se ne moramo bojati, treba ih prihvatiti i smatrati korakom bliže uspjehu. U današnjem je svijetu lakše nego ikada pogriješiti, ali to isto znači da je lakše nego ikada i uspjeti. 

Svijet mogućnosti.

Da bismo ih imali, nužno je osvijestiti privilegiju izbora. Izbor filmova, restorana, fakulteta, poslova... Današnji je svijet pun izbora. Kapitalizam, tržište i konkurencija doveli su ga do toga da više ne postoji proizvod ili usluga koji nemaju konkurenciju i mi kao kupci imamo mogućnost izbrati ono što želimo. Imamo mogućnost usavršiti se formalno i neformalno na raznim platformama i u raznim ustanovama, učiti o stvarima koje nas zanimaju. Imamo mogućnost uzeti laptop i gledati stanove po cijelom svijetu, inspirirati se i motivirati da jednog dana kupimo stan u svom najdražem gradu o kojem smo nekoć samo maštali. Nismo vezani za jedno mjesto, za jednu državu ili jedan posao jer imamo mogućnost promijeniti sve u svom životu. Imamo mogućnost gledati poslove ne samo u svojoj zemlji, nego diljem svijeta i ravnopravno se prijaviti na sve što nas interesira.

Svijet znanja.

Kada pričate sa starijim ljudima, često će biti zavidni kako je nama mladima lako doći do informacija jer imamo pametne telefone i laptope i kako se ne trebamo namučiti da dođemo do tih informacija. Znanje je svuda oko nas i samo ga treba znati upiti u sebe. Imamo znanje u vidu znanstvenih časopisa i web stranica do kojih je nekada bilo skoro nemoguće doći. Imamo znanje u videima iz kojih možemo naučiti o bilo kojoj temi koja nas zanima. Imamo internet trgovine putem kojih možemo naručiti knjige iz bilo kojeg dijela svijeta da nam dođu na kućna vrata i ne moramo razmišljati ima li ih u našoj knjižnici u kvartu. Francis Bacon rekao je da je znanje moć. Znanje je moć da naša generacija vidi primjere dobre prakse u svijetu i proba ih primijeniti u svojim sredinama. Znanje je moć da pogledamo u povijest i kažemo koje stvari nisu dobre i što to treba ispravljati, da dižemo glas protiv nepravda koje postoje desetljećima, ako ne i stoljećima. Mi smo generacija koja može sebe pogledati u ogledalo i reći da neke stvari moramo raditi bolje, da napokon počnemo živjeti neke stvari koje su do sada bile samo misao ili zapis. 

Znanje nije samo dostupna informacija, nego i primjena tog znanja. Patrick Ness u svojoj je knjizi A Monster Calls napisao:

Svoj život ne pišeš riječima već djelima. Ono što misliš nije važno. Jedino je važno ono što radiš.

Ova generacija može dostupnim znanjem iskoračiti u praksu i primijeniti ga na sva polja koja nas zanimaju. Uz svu tehnologiju i mogućnosti koje imamo možemo se povezati s jako velikim brojem ljudi i udruženo primjenjivati to znanje. Eksperimenti se mogu provoditi, a da suradnici više nisu ni na istim kontinentima, kamoli u istim sobama. S većim brojem dostupnih informacija moguće je složiti veću sliku i lakše popuniti rupe novim znanjem i novim djelovanjem. To je put kojim ćemo stvarati i ostaviti bolji svijet generacijama nakon nas.  Samo moramo početi raditi. Pametno raditi. 

Svijet slobode.

Slobodni smo raditi i govoriti što god želimo. Naravno, to nosi i odgovornost jer moramo biti svjesni svojih postupaka. Slobodni smo okušati se u bilo kojem poslu. Slobodni smo u potrazi za srećom otputovati u bilo koji dio svijeta. Slobodni smo griješiti i učiti. Ako nas brinu novci i preživljavanje dok se tražimo ili nešto pokušavamo, današnji svijet nudi mogućnosti poput Ubera, Wolta i mnogih drugih sličnih poduzeća koja nam omogućavaju samofinanciranje i daju nam slobodu da biramo kada i koliko želimo raditi dok se koncentriramo na druge stvari. Imamo slobodu istraživati i upoznavati sami sebe, spoznavati vlastite talente te ih onda i razvijati.

Na kraju – da! - imamo više mogućnosti, više znanja i više slobode nego bilo koja generacija prije nas. Imamo priliku oblikovati svijet u kojem živimo na način koji još dosad nije viđen i učiniti ga točno onakvim kakvim ga želimo jer sve je na nama. Mi smo ti koji se možemo povezati s ljudima u cijelom svijetu i ujediniti se oko bilo kojeg cilja i probati ga ostvariti. Svijet je danas globalno selo. Imamo ga na dlanu i možemo putovati u sekundama. Dobra praksa bilo gdje u svijetu može se probati primijeniti u našoj lokalnoj sredini. Ako uspije, super, ako ne, bit ćemo korak bliže nekom drugom rješenju. Možemo slušati i sudjelovati na predavanjima najboljih stručnjaka iz svijeta, a da nismo u istoj prostoriji. Možemo diskutirati o problemima s ljudima iz cijelog svijeta i dobiti novi pogled na stari problem. Kada svoje razmišljanje podignemo na globalnu razinu i prestanemo razmišljati u okvirima naših malih sredina, poboljšavat ćemo neminovno istu tu našu malu sredinu. Mi smo ti koji možemo promijeniti bilo što u ovom svijetu samo ako postanemo svjesni svoje snage.

Ako ovaj svijet vidimo kao svijet kojeg preuzima tama, dužnost nam je biti svjetlo koje će obasjati nove horizonte i nove spoznaje žaruljama mogućnosti, znanja i slobode. 


nastavi čitati