PKTN
O
P
U
K
N
I
T
E

Zahvalnost: collateral beauty

‍Iskustvo i doživljaj dublje zahvalnosti, koji nam nešto čini iznutra i oplemenjuje život, vrlo se često ne javlja kao posljedica sjajnog života (mada i tada možemo biti zahvalni), nego kroz svladavanje prepreka, kroz poteškoće i nakon njih. Nakon deficita, u manjku nečega, u opasnosti, u situaciji kada smo gubili. Možda i izgubili. 

Bart Everson, CC BY 2.0 <https://creativecommons.org/licenses/by/2.0>, via Wikimedia Commons

Možemo biti zahvalni tako što ćemo misaono pobrojiti ljude, stvari, događaje i iskustva u našim životima. Odradimo to pobrojavanje i kažemo da smo zahvalni na svemu tome. Sasvim u redu. 

A možemo to i malo dublje

Dobro u lošem

Iskustvo i doživljaj dublje zahvalnosti koji nam nešto čini iznutra i oplemenjuje život vrlo se često ne javlja kao posljedica sjajnog života (mada i tada možemo biti zahvalni), nego kroz svladavanje prepreka, kroz poteškoće i nakon njih. Nakon deficita, u manjku nečega, u opasnosti, u situaciji kada smo gubili. Možda i izgubili. 

Ključni pomak u promišljanju i doživljavanju zahvalnosti moguć je kada prolazimo kroz krize, gubitke, teške periode. Gubimo, razočaramo se, budemo povrijeđeni. 

Razmišljajući o tome što se dogodilo, možemo osjetiti dragost prema nekome tko nam je pomogao, pružio ruku. Ili biti svjesni da su nam okolnosti u nekom trenutku barem malo išle u prilog. Ili da se u teškoj situaciji dogodilo i nešto neočekivano – na primjer, dogodio se gubitak, ali stekli smo novo prijateljstvo. 

Primjećivanjem tog dobrog i zadržavanjem misli i pažnje na tome (neka mala pomoć, netko je bio podrška kada nam se svijet srušio) možemo uvidjeti da ponekad u svakom teškom iskustvu leži i nešto dobro, nešto malo što sja. I ima mali plam.

It's called collateral beauty. 

Dogodi se – možemo učiti biti svjesni i primjećivati.   

Skromnost

Zahvalnost se razvija iz skromnosti. Skromnost se ne podrazumijeva - zato je skromnost. To je razumijevanje života i svijeta u kojem bismo ljude, iskustva i stvari koje imamo mogli i nemati. U nekim promijenjenim okolnostima koje su moguće kao događaj. Nekima su se i dogodile. 

Nepodrazumijevanje

Zahvalnost nastaje kada ne podrazumijevamo ljude oko sebe. Ljudi oko nas ponekad se (možda i često, provjerite) trude biti uz nas. Kada je netko bezuvjetno uz nas – to je trud. Zapravo, to je ogroman trud. 

Ta osoba to ne mora, nego bira biti tu za nas (možda niti ona još nije svjesna da ima izbor).

Autentično zahvalni možemo biti kada:

Zahvalnosti nema veze i ne osjećamo je kada:

Blagdanski blues

Zahvalnost je kao riječ i marketinški isturena u prvi plan onda kada treba stvoriti ugođaj u objavi, reklami i prodaji, dakle baš nekako u ovo vrijeme. To je primjeren osjećaj koji ide uz blagdane. Kao i sa svim primjerenim osjećajima kojima se služe reklame, moguće da čeznemo za njima - lijepo je to što bismo mogli osjećati. Ali ne osjećamo se tako… Blagdanski blues nastaje i zato jer bismo se nekako (određuje to vanjski, a ne naš unutarnji svijet) trebali osjećati, a ne osjećamo se. Nastalu razliku proživljavamo kroz prazan pogled u daljinu, odsutnost, odrađivanje blagdanskih posjeta, raspon emocionalnih stanja – od tuge do mini živčanog sloma. Ako i kada se u nadolazećim danima na tren ili dulje pojave i manje ugodna iskustva i osjećaji – prigrlite ih kao dio normalnog ljudskog blagdanskog iskustva. Kada to uspijemo, postajemo iskreniji prema sebi, otporniji na reklame i Instagram objave nekih sretnijih blagdana. Samim time i samosvjesniji. Možda nije ugodno, ali to je taj collateral beauty.   

Prijavi se na pktn newsletter

Uspješno ste se prijavili na naš newsletter
Oops! Something went wrong while submitting the form.
nastavi čitati

Brucoši, sretno!

Miranda
Profa, psihoterapeutkinja, obožava istraživanja
rastem, hrabrost