Nakon zaljubljenosti – mjesta razlika 

Vjerujem da vam je svima poznato idilično vrijeme početne zaljubljenosti: potpuna usmjerenost na partnera ili partnericu, tisuće leptirića u trbuhu prije svakog dejta, bjesomučno dopisivanje, smješkanje na svaku (možda ne baš tako dobru) foru, želja za provođenjem svakog trenutka zajedno i – možda najizraženije – promatranje partnera kroz ružičaste naočale. Na početku svake veze usmjereni smo na traženje sličnosti i povezanosti, a nekada možemo imati i osjećaj potpune slijepljenosti s novim partnerom, kao da smo jedno biće bez ikakvih razlika. Baš kao što piše gestalt psihoterapeut Dave Mann: When we fall in love, we fall from ourselves into the other.

Zaljubljenost je prekrasno stanje o kojem se s razlogom snimaju filmovi, pišu pjesme i slikaju umjetnička djela. Isto tako, zaljubljenost s vremenom prolazi jer se hrani nepoznatošću i istraživanjem nove osobe, što se nužno smanjuje s mjesecima upoznavanja i jačanja sigurnosti.

Evolucijska antropologinja Helen Fisher navodi da hormonalni koktel romantičnog osjećaja ne traje dulje od nekoliko godina. 

Nepoznato je uzbudljivo, fascinantno, zanimljivo i privlačno. Poznato otvara prostor za međusobne razlike, a samim time i potencijalne svađe u vezi. 

Znam da sam sad uvela težak pojam – svađanje u vezi – koji kod većine nas izaziva reakciju odbijanja. Zapitajte se što mislite o svađanju u vezi? Kako inače rješavate konflikte u drugim odnosima (prijateljskim, obiteljskim, poslovnim)? Koje metode koristite – izbjegavanje, deranje, dugo zamjeranje pa erupcija svega što ste pomeli pod tepih, konstruktivan razgovor, izolacija, pretvaranje da je sve u redu? Koje asocijacije vežete uz riječ konflikt? Možda se bojite svađa jer strahujete da to znači katastrofu i da će konflikti nužno dovesti do prekida odnosa? Možda smatrate da se sretni parovi ne svađaju? Na čemu temeljite svoje stavove o konfliktima? Gdje ste to naučili?

Općenito kao društvo izbjegavamo otvoreno razgovarati o svađama u partnerskim odnosima, vežemo uz to snažan osjećaj srama i strah od osuđivanja okoline. I sama sad primjećujem, dok pišem ovaj tekst, kako se pitam je li ovo previše intimno i što će naši prijatelji misliti ako pročitaju kako se dečko i ja svađamo. Nepričanjem o tome pridonosimo ideji da se dobri parovi nikada ne svađaju, što je potpuno nemoguće. Ako smo s nekim u dugogodišnjoj vezi, nemoguće je da nikada nismo došli na mjesto razlike. A ako se zaista nikada ne svađamo, ogromne su šanse da jedna strana prešućuje sebe i ono što joj smeta. Svako mjesto razlike u odnosu (od izbora ručka za idući dan do odluke o braku) potencijal je za konflikt jer nas dovodi na suprotne strane problema. Važno je ono što radimo kad uočimo razliku i kako se ponašamo tijekom konflikta.

Svi se parovi svađaju, samo je pitanje na koje načine i koliko je to razorno za njihov odnos. 

Kako sam se naučila svađati 

Dečku i meni trebalo je nekoliko godina da naučimo odgovor na ovo pitanje za milijun dolara, cijeli niz pokušaja i pogrešaka, mukotrpnih rasprava i razmišljanja o tome koji me niz životnih odluka doveo u ovu situaciju.

Naši pristupi konfliktu dijametralno su suprotni: on odbija razgovarati i želi izbjeći sukob dok ne bude manje ljut, dok ja pošto-poto, odmah sad, želim riješiti sve prepirke.

Pretpostavljam da možete zamisliti kako je to izgledalo – on koji se automatski izolira i ja koja ulažem svu energiju u to da ga vratim nazad. Sa svakim trenutkom oboje smo sve više frustrirani, ljuti i neshvaćeni. Svako inzistiranje na tome da je baš naš način sukoba ispravan povećava kilometre u međusobnoj udaljenosti, sve dok se ne nađemo na suprotnim planetima. A zamislite samo koliko glasa moramo poderati kako bi nas čuo netko tko živi na Saturnu. 

Za kvalitetnu svađu najvažnije je dobro poznavanje sebe i strahova s kojima ulazimo u konflikt. Moj je najveći strah  da ne želim ostati sama u sukobu i da svako njegovo povlačenje tumačim kao odlazak od mene i od nas, kao prekid odnosa. Njegov je najveći strah da svađanje znači da očito nismo dobar par jer se sigurno ne bismo svađali da jesmo. Oboje smo u konflikte ulazili s vlastitim naučenim obrascima i idejama o tome što znači svađa, kako to tumačimo i kakve to posljedice ima na naš odnos. 

Trebalo nam je puno vremena, truda i beskrajnih razgovora, ali mogu reći da se danas bolje svađamo. On uspije izdržati neugodu konflikta i ne osudi nas automatski na propast, a ja uspijem stati na loptu i izdržati svoj strah da ako nešto ne riješimo odmah, nikada ni nećemo. Jasno je vidljivo da u pozadini oboje imamo isti strah: svađanje će nas dovesti do kraja odnosa. Činjenica da smo oboje toga svjesni pomaže nam da s namjerom uložimo dodatnu energiju kako bismo sačuvali odnos do kojeg nam je stalo.   

‍Kako se bolje svađati:

• Naučite čega se bojite u konfliktu i to otvoreno podijelite s partnerom.
• Budite svjesni sebe i iskreno recite kad vam nešto smeta, ne spremajući stvari pod tepih. 
• Dogovorite kakva vam je komunikacija prihvatljiva tijekom konflikta. 
• Dogovorite što vam nikako nije prihvatljivo tijekom konflikta. 
• Dogovore o tome kako želite da izgleda iduća svađa obavite kad ste smireni, ne kad ste u srcu sukoba i sve su emocije pojačane. 
• Ako shvatite da ste previše ljuti, da govorite ružne stvari i vrijeđate partnera, uzmite time out u dogovoru s partnerom. Ne time out u stilu Izlazim iz stana, zbogom, nego Vidim da sam bijesna i moram izaći u šetnju da mogu kasnije razgovarati s tobom, vratit ću se za pola sata.
• Ukoliko vidite da ste duboko zaglibili u stalno istim svađama i ne znate kako da to promijenite, javite se stručnjaku za partnersku terapiju. 

Literatura

Mann, D: (2010) Gestalt Therapy: 100 Key Points and Techniques. Routledge, Taylor & Francis Group. 

Perel, E. (2020) Parovi u zatočeništvu. Vorto Palabra, Zagreb.

‍