Bruna Kazinoti
Struka se davno maknula od razmišljanja kako je adolescencija razdoblje bure i oluje, no kao da i dalje svi jedva čekamo da "to" prođe. Još uvijek ne znamo cijeniti jedinstvenost ovog razvojnog razdoblja kada se stvara nacrt našega budućeg bivanja u ovome svijetu. Nemamo strpljenja.
Adolescentski je mozak kao snažan automobil s neiskusnim vozačem. Ne sjećam se više kada i gdje sam naišao na tu usporedbu, ali ostala mi je snažno utisnuta i često je se sjetim. Stalna stradanja mladih u prometu o kojima nas svakodnevno izvještavaju novinski portali dodatno mi, nažalost, pojačavaju spomenutu metaforu.
Auto vozio maloljetnik, tinejdžere od smrti spasio prolaznik.
MLADOST I NEISKUSTVO UZIMAJU DANAK Dvojica tinejdžera izgubila život u prometnoj nesreći na Krku
TEŠKA NESREĆA U DALMACIJI Tinejdžeri na skuteru naletjeli na baku pa pobjegli. Hitno je prevezena u bolnicu
STATISTIKA: U svakoj petoj prometnoj nesreći s fatalnim ishodom sudjeluju mladi vozači
Procjene su Svjetske zdravstvene organizacije da će do 2030. godine smrtno stradavanje u prometnim nesrećama postati peti uzrok smrtnosti. Danas su prometne nesreće prvi uzrok stradanja mladih u dobi od 10 do 25 godina. Neiskustvo, prekomjerno samopouzdanje, velika brzina, korištenje opojnih droga i alkohola samo su neki od uzroka koji utječu na prekomjeran broj prometnih nesreća mladih vozača (Tomić i Barišić, 2019.).
Nažalost, mladi ne stradavaju samo u prometnim nesrećama:
Popeo se na dalekovod kako bi skinuo kablove pa stradao od strujnog udara
Tinejdžer (16) teško stradao iskočivši iz brzog vlaka.
Navedeni događaji postaju možda malo razumljiviji ako zavirimo u prirodu adolescentskog razvoja. Saznanja koja imamo o razvoju mozga pokazuju kako se biologija pobrinula da podrži riskantnije ponašanje adolescenata u svrhu stjecanja novih iskustava. Teško da bi se inače pomakli iz sigurnosti obiteljskoga doma. Adolescentski mozak kao da se drži one poznate - Tko ne riskira, ne profitira. Sve to jasno rezultira adolescentskom sklonošću riskantnijim ponašanjima kao što su zloupotreba droga, neodgovorno seksualno ponašanje, nesigurna vožnja, avanturistički podvizi u prirodi i ponašanja s raznim drugim negativnim posljedicama. U adolescenciji je vidljiva vjerojatnost psihosocijalnih izazova. Iskustva vršnjačkog i obiteljskog zlostavljanja, iskustva rata i ostalih traumatičnih događaja u ovome razvojnom razdoblju ostavljaju značajan trag na kasnije ponašanje i doživljavanje pojedinaca.
Rana adolescencija (9 -14 godina) razdoblje je naglog fizičkog rasta, socijalnog i emocionalnog razvoja. Početkom puberteta dolazi do hormonalnih promjena koje dovode do reproduktivne zrelosti i potiču brojne strukturne i funkcionalne promjene u mozgu. Pubertetski hormoni igraju ključnu ulogu u reorganizaciji neuronskih sklopova, s posebnim utjecajem na neuronske sklopove uključene u obradu emocija, rizika, nagrada i društvenih odnosa Ove neuronske promjene snažno su povezane s tendencijama istraživanja vlastite neovisnosti i pronalaska novih, uzbudljivih iskustava koja će biti vrlo korisna. Ove promjene ne događaju se u vakuumu, odnosno, biološke promjene ne određuju ponašanje, nego dovode do povećanja vjerojatnosti da se adolescenti ponašaju na određene načine. Točnije rečeno, ponašanje adolescenata rezultat je složene interakcije društvenih, emocionalnih, psiholoških, bihevioralnih, hormonalnih i neurorazvojnih procesa.
Struka se davno maknula od razmišljanja kako je adolescencija razdoblje bure i oluje, no kao da i dalje svi jedva čekamo da to prođe. Još uvijek ne znamo cijeniti jedinstvenost ovog razvojnog razdoblja kada se stvara nacrt našega budućeg bivanja u ovome svijetu. Nemamo strpljenja. Vjerujem da bi bolje razumijevanje onoga što se događa u adolescentskom mozgu pomoglo odraslima da pruže bolje vodstvo i podršku adolescentima, a adolescentima bi se time omogućilo da razvijaju bolji oblik samopodrške.
Daniel Siegel u svojoj odličnoj knjizi Oluja u mozgu dao je najjasniji prikaz događanja u adolescentskom mozgu.
Adolescentski mozak sklon je prevelikom naglašavanju mogućih pozitivnih posljedica ponašanja i zanemarivanju negativnih što je rezultat promjena u strukturi i funkciji mozga koji se događa u vrijeme adolescencije. Za vrijeme adolescencije pojavljuje se pojačana aktivnost neuronskih krugova koji koriste dopamin, ključni neurotransmiter za stvaranje poriva za nagradom. Posebno se potkrepljuju nova iskustva što objašnjava čestu dosadu o kojoj adolescenti izvještavaju ako se ne bave nečim što je uzbudljivo i novo. Istraživanje i isprobavanje adolescentima pruža osjećaj životnosti i problem je što pritom često ignoriraju moguće rizike.
Navedeni procesi dovode do impulzivnog reagiranja adolescenata - ne zaustavljaju se da promisle, nego odmah djeluju. Pojačano izlučivanje dopamina djeluje i na povećanu podložnost ovisnostima. Sva ponašanja i supstance koji izazivaju ovisnost uzrokuju izlučivanje dopamina.
Spomenuti mehanizam, koji podcjenjuje rizike i naglašava pozitivne učinke, posebno se snažno aktivira kada se adolescenti međusobno druže i vjeruju da će prijatelji biti promatrači njihovih radnji.
Društveni i emocionalni kontekst kojem smo izloženi u adolescenciji odredit će način na koji će naš mozak procesuirati informacije.
Dakle, rizično ponašanje u adolescenciji ima manje veze s neuravnoteženim hormonima, a mnogo više s promjenama centara u mozgu zaduženih za regulaciju dopamina u kombinaciji s radovima u prefrontalnom korteksu (prednjem mozgu). Osim navedenih procesa, u adolescentskom mozgu dolazi do redukcije neurona, temeljnih živčanih stanica, i smanjuje se broj veza među njima. Odbacuju se neuronske veze koje se ne koriste i za koje se smatra da više nisu potrebne, a ostaju one koje se koriste. Što se određeni neuronski krugovi više koriste, to oni postaju jači. U adolescenciji se nastavlja mijelinizacija koja omogućava brži protok informacija kroz uspostavljene neuronske krugove. Neuronska razgradnja i mijelinizacija pomažu adolescentskom mozgu da se više specijalizira i potom bolje integrira. Navedeni procesi nam omogućavaju učinkovitije procesiranje informacija i mudrije donošenje odluka.
Potpuno je jasno koliko je važna okolina u kojoj provodimo svoje adolescentske godine. Rekonstrukcijske promjene i mijelinizacija (bolja povezanost) integracijskog područja prednjeg korteksa odgovorni su za to da u adolescentskim godinama postajemo svjesniji sebe te počinjemo razmišljati o životu na konceptualan i apstraktan način.
Adolescenti propituju dublje značenje života, prijateljstva, svoje roditelje, školu, zapravo propituju sve. Smanjen fokus na potencijalne opasnosti motivira adolescente na istraživanje svijeta i veću interakciju s vršnjacima.
Gledajući iz evolucijske perspektive, cilj je rekonstrukcije mozga tijekom adolescencije priprema za odvajanje od obitelji, stjecanje novih sposobnosti i, konačno, samostalnost.
Kako bi se otisnuli u nesigurni svijet i omogućili miješanje genetskog materijala, presudna je znatiželja koja može prevladati strah od nepoznatog. Upravo nam to omogućava period adolescencije.
Život ljudske vrste ovisi o odvajanju adolescenata od svoje obitelji i njihovom osamostaljenju (koliko god to roditeljima bilo teško čuti).
Stvaranje okruženja koje podržava napredak i učenje u ovom razdoblju brzog rasta i razvoja može imati velike i trajne učinke na mlade. Za to je potrebna podrška odraslih osoba od povjerenja i cijele zajednice.
Rano djetinjstvo već je dobro poznato kao kritično razdoblje za razvoj pojedinca (Prve tri su najvažnije!), ali razvoj mozga u ranoj adolescenciji ukazuju na to da nije kasno za pozitivnu intervenciju i puno kasnije, odnosno rana adolescencija predstavlja najbolje vrijeme za određene vrste intervencije i podrške. Nemojmo propusti tu priliku.
.jpg)