Neovisno o tome jesu li vam glasnici ljeta Animatori, Kuzma i Shaka Zulu ili Coby (što vrlo vjerojatno savršeno definira koliko imate godina), medijskim zasipanjem preko radija, magazina i društvenih mreža obznanjeni smo da je nastupilo vrijeme plaža i radlera i prije no što je ljeto zapravo došlo. 

Dok je planiranje, organizacija i izvedba ljetnih planova uvijek stresor, svake se godine mnogi od nas moraju suočiti i s nelagodom pokazivanja svog tijela na plaži i kako smo ga tretirali cijelu godinu. Ja se uvijek uspijem sjetiti oko travnja kako bih polako mogao nešto početi vježbati da sam fit do mora, ali moja dosjetljivost nikad ne krene u akciju. 

Većina kompanija ima baš intrigatan sistem kako što više profitirati na tvojem vremenu za sebe. Ne samo da te natjeraju da zamrziš svoje tijelo kako bi započeo neku novu znanstveno potvrđenu dijetu, nego još i diktiraju koju bi odjeću rebao nositi kako bi prikrio široka ramena, kratke noge i ostale izmišljotine. 

Sve te male smicalice koje se poigraju s nama udaljavaju nas od onog najbitnijeg - svatko bi trebao voljeti svoje tijelo kakvo jest. 

I sam pojam idealnog tijela značajno je mijenjao značenje kroz povijest. Jesi li vitak ili anoreksičan, stasit ili pretio, prenizak ili previsok? Dok su Sumerani htjeli popuniti žene, a Ameri ih izgladnjivati, jedino je tu konzistentna manipulativna kontrola. 

Slušao sam ful bitan podcast, zove se Maintenance Phase i bavi se predrasudama mnogih ljudi, ujedno i mnogih tzv. liberala, prema ideji pretilosti pod krinkom propagiranja o zdravlju. Ful preporučam da poslušate koju epizodu, baš šire činjenice o kojima se nedovoljno priča pa ću ih samo kratko napomenuti. Ne samo da pretila tijela mogu biti i često jesu zdrava, nego najvišu stopu mortaliteta zapravo imaju ljudi koji se kategoriziraju kao premršavi. Problem je što pretjerano mršave ljude ne percipiramo kao ljude s problemima, dok se deblje ljude optužuje da su krivi, loše osobe i lijeni, slijedom čega im se ne daje jednaka briga u zdravstvenom sustavu, a neki doktori odbijaju uopće primiti deblje ljude ili im dati bilo koju terapiju koja nije odi vježbati. Čak su se i te arbitrarne kategorije koje BMI skala definira mijenjale kroz povijest, što znači da si medicinski, kako se to percipira, jedan dan mogao zaspati kao zdrav pojedinac, a iduće jutro postati pretio (zato je i evidentiran ogroman skok pretilih ljudi u devedesetima!). Naša je kilaža često van naše kontrole te je ponajviše definirana bazalnim metabolizmom koji je genetski uvjetovan i slabo promjenjiv, a nekad i mentalnim zdravljem i ostalim socijalnim uvjetima van naše kontrole. 

Doslovno niti jedna država, grad ili regija u povijesti nije uspjela svojim politikama spustiti stopu pretilosti u svojoj populaciji što super pokazuje da ovo nije stvar osobne odgovornosti poput recikliranja, nešto što politike vlasti mogu i neke jesu potaknule. Možda neki ljudi jednostavno žele biti deblji, ne vidim nikakav razlog zašto se trebamo uplitati ljudima u život po tom pitanju. 

Puno pozdravljam uporne kompanije koje podržavaju body positivity svojim marketingom (poput Pipi), drago mi je vidjeti da se neke kompanije odmiču od tog glupog sex sells narativa (btw, doslovno postoji velik broj istraživanja koji dokazuje da seksualizacija ne povećava prodaju usluge!). 

Na kraju dana, izađite na plažu u onome u čemu vam je fizički udobno i u čemu ste si vi lijepi i ne dajte nikome da vam kaže da niste predivni - jer jeste. Adio!

‍

‍