Ljeti je često pojačana naša potreba da budemo u društvu, da ima šušura i nekih novih iskustava. Većina je nas ljeti više u kontaktu s tjelesnošću: s našim tijelom i tuđim golišavim tijelima koja promatramo. Dok ležimo na plaži, jasnije vidimo sve te životne sokove. U praznom nam je hodu opipljivija i naša potreba da nekome baš mi budemo posebni. Ljetu dobro stoji zaljubljivost, opijenost, avanture…jer u suncu se sve čini sjajnije i moguće, čak i potraga za ljubavlju.

Ljeto, s druge strane, vrlo lako, gotovo poput velikih blagdana, može aktivirati vječne teme pripadanja i samoprihvaćanja. Ako se samo prisjetimo planiranja ljeta, sjetit ćemo se i određenog pritiska – ovo ljeto mora biti dobro i treba ga dijeliti na društvenim mrežama. Dokolica donosi i teror izbora koji neke od nas dovodi do repetitivnih promišljanja i analiza, ponekad aktivira sram i lošu sliku o sebi. Moguće je da smo i prije samog odlaska na more zapali u duboka egzistencijalna pitanja: Hoću li imati s kim ići na more? Best frendica ide s dečkom, to mi se ne da. Druga mi je frendica divna, ali ima svoj krug ljudi. Mogu li im se prikrpati? Želi li ta ekipa sa mnom? Hoće li mi biti ugodno skinuti se u badić pred nekim tko mi nije dio užeg kruga? Ako idem samo s frendicom s faksa, što ako se zakačimo i to nam pokvari odnose? Možda mogu s trećom frendicom, no s njom baš nemam puno zajedničkih interesa, kako da se dogovorimo? Mogu li radije sama otići na neki festival ili u neki grad u Europi pa iza toga malo na more? Hoće li me moji pustiti? Hoću li imati dovoljno love da sve to pokrijem? Trebam li dio te love zaraditi sama da moji lakše popuste i daju zeleno svjetlo? I kako?

Svako od ovih pitanja povlači zaista duboka promišljanja o vlastitoj slici sebe, samopouzdanju, koliko smo spremni skoknuti u nepoznato, koliko smo uvježbali socijalne vještine, kakvi smo s planiranjem, kako financijski stoji naša obitelj, kakav nam je odnos s roditeljima i jesu li oni još uvijek ti koji reguliraju naše izlaske, putovanja i vrijeme. Gdje god piknemo, ako ima bolnih i nerazriješenih stvari, a, budimo realni, svatko ima barem neku od nabrojenih u mladenaštvu - zbedirat ćemo se!
Važemo koliko smo prihvaćeni i tu je odmah rizik da se osjetimo usamljeno ako imamo manje ljudi s kojima uopće možemo planirati provesti vrijeme. Možda imate svoje ljude u školi ili na faksu i nekako se u tom okruženju sasvim solidno družite, a ljeti se sve malo raspadne jer su se svi rasuli po kućama, rade sezonu, moraju učiti... i malo ste si Pale sam na svijetu i ne znate kud sa sobom. 

Moguće je i da niste društvena biljka: uopće ne marite za velike ekipe i paše vam ta lijena ljetna atmosfera gdje se puno neprimjetnije zatvorite doma, bingeate filmove i komunikaciju s vanjskim svijetom održavate samo putem društvenih mreža. Povremeno se pitate je li zaista dobro da ste toliko sami i svjesni ste da ćete krajem kolovoza postati anksiozni jer ste se odvikli od velikog broja ljudi.

Recepta za ljeto, kao i za život - nema. Ili, bolje rečeno, te recepte pišemo sami. 

Vaša vrijednost nikako nije izjednačena s vrijednošću vašeg ljetovanja. 

Ipak, vrijednost naših života jest u tome kako dajemo sadržaj danima, čemu pridajemo smisao. Preporučujem da si dozvolite znatiželju i eksperimentiranje, a da si istovremeno smanjite pritisak. Ostanite uvijek otvoreni za to da se nešto dogodi, no ako se i ništa posebno ne dogodi, ako je dosadno i većinu ste vremena doma, i to je okej. Istražujte svoje granice i vlastitu spontanost, to baš pripada ljetu.  

Ako ste socijalno anksiozni, istražujte koliko se ugodno osjećate s manjom grupom frendova, kako vam je u većoj grupi... Istovremeno, dajte si zadatak da barem nekoliko puta tjedno s nekim komunicirate uživo, da se ne uljuljate u sigurnosna ponašanja koja mogu dovesti do povećanja anksioznosti kasnije. 

Za one druželjubive, no nekako bez ekipe, ljetno vrijeme može biti dobro vrijeme za proširivanje kruga poznanika. Filmski i glazbeni festivali nude i predobre kulturne sadržaje i koncerte, ali i kampove gdje možete jeftino prespavati. Druženja se dogode spontano. Meni su Motovun FF i Terraneo svojevremeno u život doveli ljude s kojima sam i danas bliska. Ljeto nam postavlja i pitanje koliko možemo izaći izvan svoje zone komfora i koliko smo podržani neke stvari sami pokretati i raditi. Bezbroj je mogućnosti da nam bude dobro. Pitanje je samo koliko žara prema životu imamo i jesmo li zaista odlučili vidjeti što nam paše, a što ne. Bez pritiska, ljeti je zaista prevruće za to. 

‍