PKTN
O
P
U
K
N
I
T
E

Jesam li u depresiji?

"Ja ništa ne vrijedim. Moj život nema smisla. Meni se uvijek nešto loše događa. Drugi me ne vole. Nikad me neće prihvatiti. Što god napravim, uvijek se događaju loše stvari. Meni će uvijek biti loše. Nemam se čemu veseliti."

925STUDIO

Od 2017. godine na poslu intenzivno istražujemo kako su mladi, a posebno nas zanima mentalno zdravlje i emocionalna stanja, tj. simptomi anksioznosti, depresivnosti i stresa. Kada smo prikupili podatke od desetak tisuća adolescenata, već su prve analize pokazale prilično zabrinjavajuće stanje. U razdoblju od 2017. do 2019. godine, studija je pokazala da se više od 27 posto mladih osjećalo tužno ili bezvoljno u zadnja dva tjedna, dvadesetak posto ima ozbiljne i vrlo ozbiljne simptome depresije, a više od trideset posto ima ozbiljne i vrlo ozbiljne simptome anksioznosti. Pandemija je također odradila svoje. Ovog smo rujna u puno manjem istraživanju, gdje je bilo 340 sudionika, također gledali i depresivne i anksiozne smetnje te pronašli da ozbiljne i vrlo ozbiljne simptome depresije ima 27,5% ispitanih sudionika, no više od polovice ispitanih bile su djevojke koje i inače imaju više anksioznih i depresivnih smetnji. Jedna studija ne znači dijagnoze i zaključak da je gotovo trećina (ženske) populacije u depresiji, no svakako treba neki oblik podrške ili mora dodatno i bolje brinuti o svojoj dobrobiti. 

Naši domaći podatci nisu iznimka.

Depresija je jedan od najučestalijih problema mentalnog zdravlja mladih globalno. Svjetska zdravstvena organizacija kaže da depresivne smetnje pogađaju jednu od šest osoba od 10 do 19 godina. Uz to, depresija je četvrti uzrok bolesti kod mladih od 15 do 19 godina!

Simptomi depresije

Kada razgovaram s mladima koji mi dolaze u savjetovalište, depresivna stanja često opisuju kao neku opnu besmislenosti, magle, sivila, dubokog umora, gubitka koncentracije i životnog elana. Govore o nemogućnosti da osjete ikakvu radost ili pak ugodne emocije. Opisuju da ih mori krivnja, neki su zanemarili i osnovnu osobnu higijenu. Neki dio ljudi ima problema sa spavanjem – jedni stalno žele ostati u krevetu dok drugi imaju problema s nesanicom i ne mogu uopće odmoriti. Izvještavaju i o drugačijem odnosu s hranom – ili jedu prekomjerno i dobili su na težini ili pak ništa ne mogu staviti u usta. Često navode da je svijet izgubio okus i boju. Stvari koje su ih veselile sada su im posve ravne. Izolirali su se od drugih, nekako osiromašili odnose s obitelji, ne druže se s prijateljima. Tugu i apatiju može pratiti i nezaustavljivi nemir i iritacija, osjećaj ljutnje na cijeli svijet, osjećaj da nas nitko ne razumije, svadljivost. Roditelji i bliski krug ljudi jako ih često opisuje kao razdražljive, one koji brzo planu i bahate se. Upravo bi takvo ponašanje trebalo biti red flag - odrasli na depresiju uglavnom pomisle kada je netko tužan, no kod adolescenata su te burne reakcije i stalna svadljivost značajan dio kliničke slike. Gotovo redovito u praksi vidim da mladi koji imaju depresivnih smetnji negativno razmišljaju o sebi, o drugima i o budućnosti:

Ja ništa ne vrijedim. Moj život nema smisla.

Meni se uvijek nešto loše događa. Drugi me ne vole. Nikad me neće prihvatiti.

Što god napravim, uvijek se događaju loše stvari.

Meni će uvijek biti loše. Nemam se čemu veseliti.

Otežano funkcioniraju u svakodnevnom životu, ne mogu pratiti neki raspored ili izvršavati obaveze. Na prvi pogled, okolina takvo ponašanje opisuje kao lijenost, nezainteresiranost i često ih u savjetovalište privedu mame koje nisu zadovoljne njihovim školskim uspjehom. Već u prvim razgovorima, otkrije se da je u pozadini veliki pad koncentracije i motivacije koji je doveo do poteškoća u školi ili na fakultetu, no ustvari je to jedan od simptoma depresije. Često mi mladi klijenti kažu da su pokušali bježati od tog osjećaja: neki kroz pijenje, neki uz pomoć marihuane, neki kroz bjesomučno igranje igrica, neki su pak stalno na mobitelu. Kažu mi - kratkotrajno zaboraviš, na tren pali - no sve ove vrste bjegova zapravo produbljuju probleme... ispod je i dalje crnilo.

U savjetovalište mi je dolazila djevojka koja gotovo uopće nije imala kontakt s ocem, mladić kojeg je ostavila cura, dečko kojem je nakon dolaska u Zagreb na studij svaki dan falilo more i njegov kraj, cura koja je pala godinu, djevojka koja je postala depresivna nakon što se već dulji niz godina borila sa svojim paničnim napadajima i to ju je posve izmorilo. Sve ovo što nabrajam, naravno nije jedini uzrok ili povod, no kod njih se nekako poklopilo više toga, kao da se sve slagalo u tu specifičnu sliku depresije. Kod dijela mladih razlozi za ovakve smetnje nisu samo u nekim okolinskim čimbenicima, situaciji kod kuće ili s frendovima. Kod nekih je stvar u genetskoj predispoziciji i vrlo osjetljivom sustavu ravnoteže kemijskih tvari u mozgu (neurotransmiteri) – ako ih naše tijelo ne proizvodi dovoljno ili pak dođe do poremećaja u pojedinim vrstama neurotransmitera, možemo imati simptome depresije. Do kemijske neravnoteže mozga može doći i zbog korištenja alkohola ili pak droga. Kod dijela ljudi razlog za pojavu simptoma mogu biti životne promjene – preseljenje, razvod roditelja, bolest ili smrt bliske osobe, traumatičan prekid, pad godine, problemi sa studijem, gubitak posla. Važna komponenta u nastanku depresije je i pitanje smisla – imamo li bliske odnose s članovima obitelji i prijateljima, imamo li osjećaj da su nam ispunjene potrebe, bavimo li se smislenim stvarima u kojima uživamo. Kao što vidite, uzroci depresije mogu biti brojni, često dolaze u kombinacijama i uglavnom se razlikuju od slučaja do slučaja.


Razlika depresivnog raspoloženja i depresije kao poremećaja

Ako ste se u nečemu od navedenog prepoznali, važno je definirati u kojem biste trenutku trebali potražiti stručnu pomoć. Depresiju kao psihički poremećaj i neko trajnije stanje treba razlikovati od tugovanja ili pak povremenog depresivnog raspoloženja. To je nekad teško jer i depresivni poremećaj u svojoj osnovi ima dosta preklapanja s tugom i osjećajem gubitka. Uz to, u razdoblju adolescencije i mladenaštva često se događaju velike promjene raspoloženja. Jedan dio mladih u odrastanju čak i brije emo i dark – kul je biti loše, kul se osjećati jadno. Instagram društvo veliča sreću i ugodu kao stanja kojima svi trebamo težiti i to je iritantno. Puno je kontradiktornih poruka i sve to zbunjuje. 

Tretman depresivnog poremećaja

O depresiji u znanstvenoj i stručnoj javnosti postoji iznimno puno istraživanja, razvijeni su brojni terapijski pristupi i ustvari, uz dobar tretman, olakšanje možemo osjetiti vrlo brzo, već nakon par tjedana. Ključno je rano uključivanje u savjetovanje i psihoterapiju – jer sve studije pokazuju da se depresivne epizode kod osoba koje su im sklone ponavljaju. Kod nekih ljudi u depresivnim epizodama dolazi i do suicidalnih misli i ideja koje rijetko nekom iznose, da ih ne bi uplašili ili povrijedili. Upravo je zato potrebno na vrijeme potražiti pomoć i pronaći osobu od povjerenja kojoj sve možemo iskreno reći. Istraživanja pokazuju da je jedna od najboljih metoda izbora psihoterapija uz korištenje lijekova. Ljudi se lijekova često boje, no antidepresivi vam mogu pomoći da brže uspostavite osjetljivu mozgovnu ravnotežu i profunkcionirate dok vam psihoterapija pomaže u usvajanju novih ponašanja, posebno oko suočavanja sa stresom i promjenom načina razmišljanja. Puno studija pokazuje da je za blaže depresivne poremećaje jako učinkovit kognitivno-bihevioralni pristup pa je dobro potražiti nekog terapeuta tog usmjerenja. U psihoterapijskom smislu, da bi došlo do poboljšanja, važno je da se smanji učestalost negativnih misli i beznađa te da dođe do promjena u ponašanju - da osoba postane aktivnija i manje izolirana.

Dobre vijesti



nastavi čitati