PKTN
O
P
U
K
N
I
T
E

Tko sam? - svijest o sebi

Koliko sebe dobro poznajemo i koliko se o sebi brinemo? Što se događa kada pogled usmjerimo unutra? Koliko vidimo sebe? Vidimo li se uopće?

A... što ćeš nakon srednje?!

Klara ima 18 godina i maturantica jedne srednje škole u Zagrebu. Iako se kraj srednje škole približava i vrijeme je da se odluči što će dalje u životu, nikako ne može odgovoriti na pitanje što želi dalje. Školu je odrađivala jer je morala i u tome je bila vrlo uspješna. Problem je nastao kada joj je okolina postavila pitanje – i… što ćeš dalje? Potpuno se zbrejkala. Toliko da je počela imati problema sa spavanjem i počela se sve više izolirati i izbjegavati bilo kakve razgovore o izboru fakulteta, mogućnosti da uzme gap year i nešto radi, otputuje rodbini u Švedsku na godinu dana. Ustvari sve su je te mogućnosti sve više pritiskale i rezultirale silnom tjeskobom. Nikada do sada se nije tako osjećala. Išla je u školu koju su joj roditelji preporučili, jer je to njihova škola, poslušno je ispunjavala obveze i bila zadovoljna svojim životom. Nije se nadala da će je pitanje A što ćeš nakon srednje? toliko opteretiti. Imala je osjećaj kao da se od nje očekuje nešto za što nije bila dovoljno opremljena. Preplavio bi je osjećaj nekompetentnosti za vlastiti život i posljedično osjećaj srama. Zbog svega toga jednostavno se osjećala glupo. Kako bi mogla donijeti neku odluku i reći ja želim…, valjalo je usmjeriti se na sebe i moći odgovoriti na neka pitanja kao što su: koji su moji interesi, u čemu sam dobra, a što bi bilo dobro izbjegavati, što mi je zanimljivo, a što mi je dosadno, kako se vidim u budućnosti, što je mudro napraviti, a da ne pogriješim… Klara je došla na mjesto u životu kada se od nje očekivalo da osvijesti tko je to ona i što zna o sebi, odnosno da postane svjesnija sebe. Okolina joj je stalno slala poruku da samo malo treba očvrsnuti i povećati samopouzdanje. Klarin problem nije se krio samo u niskom samopouzdanju, nego je problem bio nešto malo dublji. Klara je imala dosta slabo razvijenu svijest o sebi. 

Što je to svijest o sebi? 

Možemo je definirati kao ukupno psihičko doživljavanje i raspoloživost psihičkih sadržaja u određenom trenutku. Usporedimo je s vidnim poljem u kojem se kao i u svijesti u određenom trenutku nalazi ograničeni sadržaj koji je najjasnije uočljiv u samom žarištu svijesti. Što se događa kada pogled usmjerimo unutra? Koliko vidimo sebe? Vidimo li se uopće? Upravo to kako se vidimo naziva se svijest o sebi ili samosvijest. Danski obiteljski terapeut Jesper Juul u svojoj knjizi Vaše kompetentno dijete navodi kako je samosvijest znanje koje imamo o sebi i doživljaj toga tko smo. Odnosi se na to koliko sebe dobro poznajemo i koliko se o sebi brinemo. Samosvijest predstavlja našu bazu. Ljudi koji imaju zdravu i razvijenu samosvijest osjećaju se dobro sami sa sobom i dobro im je u vlastitoj koži. Unutarnji govor takve osobe je: Ja sam u redu i vrijedim već samim time što postojim. Ljudi koji imaju nisku samosvijest neprestano su nesigurni, samokritični i osjećaju se krivima.

Veća samosvijest donosi: 

→ zadovoljstvo samim sobom (ja sam u redu)

→ manju ranjivost 

→ dobro samopouzdanje usprkos neuspjesima 

→ realno sagledavanje vlastitih sposobnosti 

Niska samosvijest utječe na:

→ veću nesigurnost

→ samokritičnost

→ generalizaciju neuspjeha („ništa mi ne ide od ruke”)

Dobra samosvijest daje dobro samopouzdanje, ali ne nužno i obrnuto.

Kako se razvija samosvijest? 

Ključnu ulogu u razvoju samosvijesti imaju roditelji i njihov kapacitet da nas vide i prihvate točno onakve kavi jesmo. Ako imamo sreće i odrastamo uz roditelje kojima smo vrijedni zbog toga tko smo, a ne zbog naših postignuća, izgradit ćemo dobru samosvijest. Izgovaranje i pokazivanje (bezuvjetne) ljubavi naših važnih odraslih tijekom odrastanja predstavlja dobar model kako da se odnosimo prema samima sebi. Iskren interes i znatiželja roditelja da nas upoznaju onakve kavi jesmo omogućava nam da i sebe upoznajemo i prihvaćamo kao jedinstvene i autentične osobe.

Humanistička pozicija da vrijedimo samim time što postojimo i nikome se ne trebamo opravdavati za našu egzistenciju, jedino je moguća ako nismo doživljavali da nas se pokušava popraviti i ponešto unaprijediti. E, sada, budimo iskreni, koliko je u našoj kulturi uopće bilo moguće odrastati u takvoj atmosferi? Vrlo rijetko. Većina naših roditelja, u najboljoj namjeri, podržavala je razvoj samopouzdanja hvaleći naše uspjehe i ne odobravajući neuspjehe. U cijeloj priči samosvijest je ostala po strani. Drugim riječima, ostajemo smo bez baze i vrlo smo krhki kada smo dovedeni na mjesto izbora. Važno je bilo ne pogriješiti, jer neuspjeh znači da ne vrijedim. 

I što ćemo sad?

Klara je vrlo brzo kroz savjetodavni proces naučila kako je važno usporiti i zagledati se u sebe. U početku zaista i nije ništa vidjela. Što je duže bila na tome mjestu, sve se više prilagođavala i počela je vidjeti obrise svojih mogućih želja koje su se temeljile na interesima, ponešto znatiželji i na svijesti o vlastitim potencijalima. Podržana je da kao sada mlada djevojka ne zanemari svoju malu Klaru i ne proglašava svaku njezinu želju nerealnom ili da ne strepi nad njom da će se ozlijediti (pogriješiti). Mala Klara pokazala se jako znatiželjnom i kreativnom. Najviše od svega voljela je putovati, upoznavati nove kulture i učiti strane jezike. Pokazalo se da se najživlje osjećala u kuhinji dok je imala ruke uronjene u razna tijesta. Sjetila se kako je tako provodila brojene sate sa svojo bakom radeći različita peciva i kolače. Polako, ali sigurno Klari se kristalizirala ideja kako bi voljela pokušati raditi u profesionalnoj kuhinji. Nije bila sigurna želi li se time baviti u životu, no bila je dovoljno znatiželjna da pokuša i vidi kako će joj ići i kako će se osjećati s tom odlukom. Znala je da nema točne i netočne odluke i da ne može učiti o sebi ako ne isprobava, ne eksperimentira, ne riskira. 

Samosvijest je naša baza i važno je ozbiljno uzeti kako sebe vidimo i zabrinuti se ako se ne vidimo. Istraživanja pokazuju da kada vidimo sebe jasno, više smo samouvjereni i kreativni. Donosimo lakše odluke, gradimo stabilnije odnose i efikasnije komuniciramo. Manje smo skloni laganju, varanju i krađi. Bolji smo radnici i brže napredujemo.  

Literatura: 
Juul, J. (2017) Vaše kompetentno dijete, Oceanmore, Zagreb
Eurich, T. (2018)  What Self-Awareness Really Is (and How to Cultivate It), Harvard Business Review

Prijavi se na pktn newsletter

Uspješno ste se prijavili na naš newsletter
Oops! Something went wrong while submitting the form.
nastavi čitati
ranjivost