Koliko sebe dobro poznajemo i koliko se o sebi brinemo? Što se događa kada pogled usmjerimo unutra? Koliko vidimo sebe? Vidimo li se uopće?
A... što ćeš nakon srednje?!
Klara ima 18 godina i maturantica jedne srednje škole u Zagrebu. Iako se kraj srednje škole približava i vrijeme je da se odluči što će dalje u životu, nikako ne može odgovoriti na pitanje što želi dalje. Školu je odrađivala jer je morala i u tome je bila vrlo uspješna. Problem je nastao kada joj je okolina postavila pitanje – i… što ćeš dalje? Potpuno se zbrejkala. Toliko da je počela imati problema sa spavanjem i počela se sve više izolirati i izbjegavati bilo kakve razgovore o izboru fakulteta, mogućnosti da uzme gap year i nešto radi, otputuje rodbini u Švedsku na godinu dana. Ustvari sve su je te mogućnosti sve više pritiskale i rezultirale silnom tjeskobom. Nikada do sada se nije tako osjećala. Išla je u školu koju su joj roditelji preporučili, jer je to njihova škola, poslušno je ispunjavala obveze i bila zadovoljna svojim životom. Nije se nadala da će je pitanje A što ćeš nakon srednje? toliko opteretiti. Imala je osjećaj kao da se od nje očekuje nešto za što nije bila dovoljno opremljena. Preplavio bi je osjećaj nekompetentnosti za vlastiti život i posljedično osjećaj srama. Zbog svega toga jednostavno se osjećala glupo. Kako bi mogla donijeti neku odluku i reći ja želim…, valjalo je usmjeriti se na sebe i moći odgovoriti na neka pitanja kao što su: koji su moji interesi, u čemu sam dobra, a što bi bilo dobro izbjegavati, što mi je zanimljivo, a što mi je dosadno, kako se vidim u budućnosti, što je mudro napraviti, a da ne pogriješim… Klara je došla na mjesto u životu kada se od nje očekivalo da osvijesti tko je to ona i što zna o sebi, odnosno da postane svjesnija sebe. Okolina joj je stalno slala poruku da samo malo treba očvrsnuti i povećati samopouzdanje. Klarin problem nije se krio samo u niskom samopouzdanju, nego je problem bio nešto malo dublji. Klara je imala dosta slabo razvijenu svijest o sebi.
Što je to svijest o sebi?
Možemo je definirati kao ukupno psihičko doživljavanje i raspoloživost psihičkih sadržaja u određenom trenutku. Usporedimo je s vidnim poljem u kojem se kao i u svijesti u određenom trenutku nalazi ograničeni sadržaj koji je najjasnije uočljiv u samom žarištu svijesti. Što se događa kada pogled usmjerimo unutra? Koliko vidimo sebe? Vidimo li se uopće? Upravo to kako se vidimo naziva se svijest o sebi ili samosvijest. Danski obiteljski terapeut Jesper Juul u svojoj knjizi Vaše kompetentno dijete navodi kako je samosvijest znanje koje imamo o sebi i doživljaj toga tko smo. Odnosi se na to koliko sebe dobro poznajemo i koliko se o sebi brinemo. Samosvijest predstavlja našu bazu. Ljudi koji imaju zdravu i razvijenu samosvijest osjećaju se dobro sami sa sobom i dobro im je u vlastitoj koži. Unutarnji govor takve osobe je: Ja sam u redu i vrijedim već samim time što postojim. Ljudi koji imaju nisku samosvijest neprestano su nesigurni, samokritični i osjećaju se krivima.
Veća samosvijest donosi:
→ zadovoljstvo samim sobom (ja sam u redu)
→ manju ranjivost
→ dobro samopouzdanje usprkos neuspjesima
→ realno sagledavanje vlastitih sposobnosti
Niska samosvijest utječe na:
→ veću nesigurnost
→ samokritičnost
→ generalizaciju neuspjeha („ništa mi ne ide od ruke”)
Dobra samosvijest daje dobro samopouzdanje, ali ne nužno i obrnuto.
Kako se razvija samosvijest?
Ključnu ulogu u razvoju samosvijesti imaju roditelji i njihov kapacitet da nas vide i prihvate točno onakve kavi jesmo. Ako imamo sreće i odrastamo uz roditelje kojima smo vrijedni zbog toga tko smo, a ne zbog naših postignuća, izgradit ćemo dobru samosvijest. Izgovaranje i pokazivanje (bezuvjetne) ljubavi naših važnih odraslih tijekom odrastanja predstavlja dobar model kako da se odnosimo prema samima sebi. Iskren interes i znatiželja roditelja da nas upoznaju onakve kavi jesmo omogućava nam da i sebe upoznajemo i prihvaćamo kao jedinstvene i autentične osobe.
Humanistička pozicija da vrijedimo samim time što postojimo i nikome se ne trebamo opravdavati za našu egzistenciju, jedino je moguća ako nismo doživljavali da nas se pokušava popraviti i ponešto unaprijediti. E, sada, budimo iskreni, koliko je u našoj kulturi uopće bilo moguće odrastati u takvoj atmosferi? Vrlo rijetko. Većina naših roditelja, u najboljoj namjeri, podržavala je razvoj samopouzdanja hvaleći naše uspjehe i ne odobravajući neuspjehe. U cijeloj priči samosvijest je ostala po strani. Drugim riječima, ostajemo smo bez baze i vrlo smo krhki kada smo dovedeni na mjesto izbora. Važno je bilo ne pogriješiti, jer neuspjeh znači da ne vrijedim.
I što ćemo sad?
Klara je vrlo brzo kroz savjetodavni proces naučila kako je važno usporiti i zagledati se u sebe. U početku zaista i nije ništa vidjela. Što je duže bila na tome mjestu, sve se više prilagođavala i počela je vidjeti obrise svojih mogućih želja koje su se temeljile na interesima, ponešto znatiželji i na svijesti o vlastitim potencijalima. Podržana je da kao sada mlada djevojka ne zanemari svoju malu Klaru i ne proglašava svaku njezinu želju nerealnom ili da ne strepi nad njom da će se ozlijediti (pogriješiti). Mala Klara pokazala se jako znatiželjnom i kreativnom. Najviše od svega voljela je putovati, upoznavati nove kulture i učiti strane jezike. Pokazalo se da se najživlje osjećala u kuhinji dok je imala ruke uronjene u razna tijesta. Sjetila se kako je tako provodila brojene sate sa svojo bakom radeći različita peciva i kolače. Polako, ali sigurno Klari se kristalizirala ideja kako bi voljela pokušati raditi u profesionalnoj kuhinji. Nije bila sigurna želi li se time baviti u životu, no bila je dovoljno znatiželjna da pokuša i vidi kako će joj ići i kako će se osjećati s tom odlukom. Znala je da nema točne i netočne odluke i da ne može učiti o sebi ako ne isprobava, ne eksperimentira, ne riskira.
Samosvijest je naša baza i važno je ozbiljno uzeti kako sebe vidimo i zabrinuti se ako se ne vidimo. Istraživanja pokazuju da kada vidimo sebe jasno, više smo samouvjereni i kreativni. Donosimo lakše odluke, gradimo stabilnije odnose i efikasnije komuniciramo. Manje smo skloni laganju, varanju i krađi. Bolji smo radnici i brže napredujemo.
.jpg)