PKTN
O
P
U
K
N
I
T
E

Self-care

Opsjednutost korisnim provođenjem vremena, stalna društvenost, raspoloživost i aktivnost, sve da nam slučajno neka prilika ne pobjegne iz ruku. Fokusirani smo na ritam svega, osim sebe samih. Self-care podrazumijeva ravnotežu - i to onakvu kakvu se uspostavlja kad ne osjećamo da smo zanemarili neki dio svojih potreba.

925STUDIO

Za mnoge je predblagdansko razdoblje jedno od najstresnijih dijelova godine. Osim što smo s jedne strane zatrpani ispitima i kolokvijima koje moramo riješiti prije praznika, s druge nam je već dosta učenja. Ona volja za radom i motivacija koju smo imali početkom akademske godine odavno se izgubila, a dani su u međuvremenu postali hladni i kratki. Sav bi taj stres trebao kulminirati i doživjeti svoje razrješenje u praznicima, ali čak se i tu čini da moramo žonglirati milijunom stvari. Stiže Božić i sva obiteljska okupljanja koja s tim dolaze, silni posjeti, planovi, druženja s prijateljima koja smo odgađali dok ne uhvatimo malo slobodnog vremena, proslava Nove godine i barem malo učenja, a još k tome trebamo u taj pretrpani raspored ugurati odmor zbog kojeg ti praznici uopće i postoje. Ovaj savršen recept za burnout svake nas godine dočeka da bi nas, čini se, mogao ispratiti umorne i bezvoljne u siječanj i novu kalendarsku godinu. 

Upravo zato bitno je da brinemo o sebi i nađemo načine da spriječimo ili barem smanjimo štetu ovakvog ubrzanog životnog tempa. Problem je što za većinu nas self-care brzo pada na dno liste prioriteta kad se nađemo pretrpani obavezama i očekivanjima (što tuđim, što vlastitim). Iako je to donekle razumljivo i ne iznenađuje previše, ipak bismo trebali nastojati osluškivati same sebe, biti svjesni vlastitih potreba i pod svaku cijenu pokušati izbjeći potencijalno izgaranje. Osim što nas dovođenje do vlastitih granica dugoročno troši, i fizički i emocionalno, svaki put kad nas skrši jedan takav burnout, otežava nam povratak na kako-tako stabilan ritam svakodnevice. 

Self-care kao pojam definitivno je pronašao svoje mjesto u našem svakodnevnom jeziku, ali isto je tako dosad već postao dio vrlo otrcanog online žargona. Zbog negativnih konotacija koje su se na njega prilijepile i pomalo neodređenog, klišeiziranog prizvuka, kao da je ispao iz nekakvog Buzzfeed članka, teško nam je shvatiti se ozbiljno kad razgovaramo o tome kako brinuti o sebi. Zapravo, često si zvučimo dosta obijesno i više kao nekakvi zabušanti kojima se nikad ne da raditi. Jasno da će self-care dobiti takvu reputaciju ako ga koristimo kao izliku kad god nam tako dođe. Čini se dosta legitimnim da se naši kolege naljute na nas ako ne sudjelujemo u grupnom radu jer smo se, eto, taman odlučili na digitalni detox i isključili mobitel u ime self-carea. S druge strane, mnogo nam se češće dogodi da zapnemo u vrtlogu u kojem nema ni vremena ni mjesta da se stvarno posvetimo sebi, a svaki pokušaj self-carea odmah u startu sabotiramo jer nas preplavi osjećaj krivnje što se bavimo nečim tako trivijalnim. 

U stvari, briga o sebi nije niti nebitna niti nas čini egocentričnima.

Briga o sebi mora biti nužan dio našeg života jer stalna produktivnost i hustlanje nije mindset koji možemo održavati vječno.

Prije ili kasnije takav nas lifestyle dostigne i prebaci na potpuno drugu stranu – postaje nam teško i naporno raditi čak i one stvari koje nam ne bi trebale predstavljati nikakav problem. Naravno, nije samo opsjednutost korisnim provođenjem vremena način da se dovedemo do burnouta, i FOMO nas može forsirati na stalnu društvenost, raspoloživost i aktivnost, sve da nam slučajno neka prilika ne pobjegne iz ruku. U tim je trenutcima ključno uočiti što nam stvarno odgovara i treba, odnosno pratiti vlastiti ritam, a prepoznati što radimo samo kako bismo izbjegli osjećaj manjkavosti – dakle, kad smo više fokusirani na ritam svega, osim sebe samih. Self-care podrazumijeva ravnotežu - i to onakvu kakvu se uspostavlja kad ne osjećamo da smo zanemarili neki dio svojih potreba. Naravno, balans je u stvarnosti teško održavati, ali to ne znači da od njega treba odustati.

Kad razmišljamo o self-careu, često prvo zamislimo sliku koja uključuje pjenušavu kupku uz svijeće, hranjivu masku za lice i self-help literaturu u ruci. Briga o sebi ne može se i ne treba svesti samo na naše konzumerističke navike i tendencije ili na stvari koje možemo kupiti kako bismo stvorili atmosferu oporavka i iscjeljivanja. Self-care nije jedino ostvariv kroz ono materijalno. Bitnije od same atmosfere ili čisto formalnog ispunjavanja očekivanja o tome kako self-care treba izgledati jest izvlačenje iz onoga što radimo baš ono što nam treba, ono zbog čega uopće razvijamo self-care rituale. To, naravno, ne znači da si ne smijemo priuštiti male radosti i uživati u tome da si nešto kupimo. Bez sumnje, za nekoga to predstavlja apsolutni, čisti self-care, ali to je samo jedna varijanta onog što self-care može biti. 

Brinuti se o sebi ne znači samo ispunjavati sve svoje hirove i želje. Iako su upravo to glavni načini na koje pokušavamo kompenzirati stres i prezaposlenost, oni su samo kratkoročna rješenja. Kao i ciklusi visoke produktivnosti, tako nas i brzinske potkrepe ne uspijevaju dovesti u ravnotežu, a još manje iznenadne pauze u kojima ne radimo apsolutno ništa. Navikli smo da sve ide brzo i da zato i mi moramo.

U tom je smislu self-care zapravo totalna pobuna – ne zato što nas usporava, nego zato što nam pruža šansu da napravimo ono što nam treba.

Ponekad se moramo malo natjerati da radimo ono što je za nas dugoročno dobro, a ponekad nam dolazi lako i refleksno. Kad se, na primjer, nađemo u situaciji učenja za ispit, nije rijetko da odgađamo učenje do posljednjeg časa da smanjimo vrijeme u kojem mučimo muku nad knjigom i radije odmorimo – i umor može biti potreba na koju odgovaramo. Time si, nažalost, često više nabijemo stresa nego što ga smanjimo. U takvoj se situaciji netko može brinuti za sebe tako da smisli detaljan plan učenja, netko drugi tako da više uči dokle god osjeća da ima energije kako bi mogao manje učiti kasnije i imati više slobodnog vremena za druge stvari. Self-care je zato možda najbolje promatrati ne kao odgovor na trenutne situacije, nego kao način da si napravimo uslugu i brinemo o budućem sebi.

Briga o sebi za svakog izgleda drugačije, čak i ako se preklapa u nekim dijelovima. Za nekoga može značiti da će namjestiti budilicu na mobitelu pet minuta ranije nego obično da ne mora ujutro trčati na bus, a za nekoga možda da će odspavati deset minuta duže. Self-care može biti emocionalan, intelektualan, društven, fizički; može biti produktivan ili opuštajući – bio to razgovor s nekim, slušanje glazbe, druženje s frendovima ili gledanje sva tri dijela Dnevnika Bridget Jones uz topli čaj, bitno je da nas ispunjava i da za nas ima smisla. Dokle god pronalazimo svoj lijek protiv pritiska i pazimo na sebe, nema greške.

Prijavi se na pktn newsletter

Uspješno ste se prijavili na naš newsletter
Oops! Something went wrong while submitting the form.
nastavi čitati