Ne znam jesam li ikad upoznala nekog tko ne zna što je u horoskopu. Često pitamo ljude za njihov datum rođenja kako bismo zaključili nešto o njima preko njihovog znaka. Uopće nije bitno vjerujemo li u to ili ne, što samo upućuje na to da je astrologija, barem u nekom svom jednostavnijem obliku, pustila duboke korijene i da se uvukla pod kožu društva kao takvog. Ništa u vezi toga zapravo nije ni čudno - mistika i spiritualnost nisu se izgubile čak i u relativno religijski homogenim društvima poput našeg, i dalje držimo do praznovjerja, palimo krijesove, gatamo iz turske kave i, naravno, obraćamo pozornost na zodijak. 

Čitanje tjednog horoskopa u nekom magazinu ili poistovjećivanje s karakteristikama vlastitog znaka uopće ne mora značiti (i rijetko kad stvarno znači) da smo se potpuno predali pseudoznanosti i odustali od svega racionalnog, čak ni da se sami razumijemo u tumačenje kretanja zvijezda i planeta. Za većinu ljudi praćenje horoskopa ima relativno neobavezan, čak pomalo ironičan karakter (osim kad stvarno pogodi bit ili se čini jako obećavajućim, onda se spremno prepuštamo silama svemira). 

Astrologija je jako pristupačna laicima jer za shvaćanje osnova nije potrebno puno: svaki položaj Sunca, Mjeseca i planeta s obzirom na 12 područja na nebu (12 znakova) ima svoje značenje. Prateći njihove trenutne i buduće faze, možemo zaključiti nešto o svijetu općenito, ali i o svakoj pojedinoj osobi, osvrćući se na položaj nebeskih tijela u trenutku njihova rođenja i njihov položaj sada. 

S druge strane, čini se da taj jednostavan pristup više nije dovoljan. Unazad nekoliko godina astrologija je opet (zadnji se put to dogodilo sedamdesetih s hipi pokretom) postala jako aktualna i razgovori o njoj postali su znatno stručniji i informiraniji. Normalno je da osim svog Sunčevog znaka (onog glavnog), znamo i svoj Mjesečev znak i podznak. Pazimo na retrogradni Merkur. Ne čitamo tjedni horoskop samo kad kupimo križaljku, već nam on može biti generiran na dnevnoj bazi na aplikacijama poput Co-star (koja je do 2021. bila downloadana više od 20 milijuna puta!). 

Na obnovljenoj popularnosti astrologija zasigurno može zahvaliti dotad neviđenoj pristupačnosti koju joj je omogućio Internet, gdje se osim nepresušnih informacija o samoj stvari mogu pronaći kalkulatori kompatibilnosti između znakova ili izraditi vlastita natalna karta (potrebno je unijeti samo vrijeme, datum i mjesto rođenja). Njezin uspon pratili su, naravno, i internetski trendovi, tako da su društvene mreže prepune astrocontenta koji uključuje sve: od posebno uređenih plejlisti, slika i poruka za svaki znak do astroloških memeova. Dakle, astrologija je dostupna, široko poznata i predstavlja ogroman izvor sadržaja. A zašto nas uopće privlači?

Prije svega, ljudi nisu isključivo racionalna bića, a svijet nije potpuno objašnjiv. Potraga za smislom i obrazloženjima stara je barem koliko i ljudi sami, a često su odgovori završavali u stvarima nespoznatljivima čistim logičkim intelektom, u onom iracionalnom i pomalo transcendentalnom. Zamišljanje perspektive izvan poznatog materijalnog svijeta može ponuditi objašnjenje za svakodnevne anomalije i odstupanja od statistike i normi na koje smo navikli. 

Čini se da se okrećemo spiritualnosti pogotovo kad smo pod stresom ili prolazimo kroz velike krize (što svjetske, što osobne), čak i ako u normalnim uvjetima ne vjerujemo u takve stvari. Primjerice, prvi horoskop u novinama objavljen je 1930. u britanskom Tabloid Expressu, kao razbibriga za vrijeme masovne društvene panike koja je obilježila razdoblje Velike gospodarske krize. Osim skretanja pažnje na manje kataklizmičke stvari, astrologija nam može pružiti i određeno usmjeravanje. 

Kad ne znamo kako pristupiti problemu ili situaciji, ili nam se čini da je izvan naše kontrole, očajnički tražimo značenje i osjećaj prepoznavanja nečeg konkretnog u kaosu. 

Astrologija može pružiti kontekst bez kojeg bismo se osjećali kao da plutamo u bezdanu – što zbog opće političke klime, rata, što zbog globalne pandemije (da spomenem samo par potencijalnih uzroka). Općepoznato je da u nesigurnim vremenima težimo za sigurnošću, ali to nije nužno ono što nam astrologija pruža. 

Ovaj pomak točke gledišta sa Zemlje među zvijezde ne osigurava nam neku ingenioznu providnost koliko ponekad prijeko potrebnu distancu s koje se nevolja pred kojom smo se zatekli može bolje promotriti, možda čak i pošteno odmjeriti. S te pozicije manje smo reaktivni, a skloniji promatranju, što je znatno mirnija radnja - lakše prihvaćamo i utoliko se lakše nosimo s vlastitim teretom. Veliki je izazov života naučiti kako donositi odluke pa nije čudno da se ogromna utjeha može pronaći u ideji da je življenje lakše ako osluhnemo cjelokupno kozmičko kretanje, koje naposljetku djeluje i na svijet u kojem obitavamo.

Poseban užitak vjerojatno se skriva i u samom kompleksnom sustavu astrologije. Postoje pravila, uzorci, dostupna značenja kojima treba baratati, a koja zahtijevaju interes i određen angažman da bi se ona savladala i usvojila. Valja napomenuti kako astrologija nije i ne smatra samu sebe znanošću – ona je prije svega simbolički jezik koji znanost ne može ni potvrditi ni opovrgnuti. U tome je čar – ne u dešifriranju, nego u interpretaciji. Tumačenje astroloških fenomena, kao i bilo koja druga vrsta tumačenja, uvijek ovisi o specifičnom kontekstu ne samo povijesnog trenutka, već i o interpretatoru samom. Pitanja u pristupanju horoskopu uvelike će obojati značenje onoga što u njima pronađemo. Ta pomalo apstraktna priroda astrologije omogućuje joj obranu od intelektualne kritike, ali isto tako možda upravo to potencijalno pronalaženje onog značenja koje je relevantno za nas same pruža genijalnu priliku za introspekciju. 

Čini se da polako, ali sigurno napredujemo u načinu na koji pričamo o mentalnom zdravlju. Sve više potičemo rad na sebi i brigu o vlastitim stanjima i potrebama, ali i destigmatiziramo alate koji su često dio tog procesa, poput psihoterapije i održavanja otvorene komunikacije o tome kako smo i kako se osjećamo. 

Astrologija može ponuditi sličan oslonac. Kao i psihoterapija, astrologija ne nudi čisto praktična rješenja, već poziva na introspekciju, pažnju posvećuje što uzrocima, što trenutnim stanjima (s obzirom na potrebe pojedinca) i eventualno nas usmjerava ili stabilizira kad se osjećamo dezorijentirano. S druge strane, daje brže odgovore od terapije jer nas, za razliku od psihoterapeuta, ne mora postupno upoznavati da bi ponudila svoj uvid. 

Istraživanje utjecaja položaja svakog planeta na ličnost, kao i osobina koje se zato u nama očituju može poslužiti kao gateway u samoprihvaćanje, razumijevanje dijelova sebe s kojima nismo dovoljno povezani ili koje još nismo osvijestili. To uključuje vrline (koje si često priznajemo i dopuštamo samo s velikim naporom), ali i mane. Prihvaćanje mana kao sastavnog dijela naše osobe ogromna je prekretnica u načinu na koji se odnosimo sami prema sebi. To se naravno, reflektira i u načinu na koji se odnosimo prema drugima. Poznavanje tuđih horoskopa potencijalno nam može olakšati navigiranje međuljudskim odnosima općenito. (Kakva je osoba? Što mogu očekivati, što moram prihvatiti? Kakva je dinamika našeg odnosa?) 

Zamka je, naravno, u nekritičkoj rezigniranosti prema vlastitim (a i tuđim) manama koje onda smatramo svojom stalnom i  nepopravljivom prirodom pa stoga nužno moraju biti prihvaćene bez rezerve. Iako bih se inače uvrijedila da mi netko kaže da se čini da uvijek moram biti u centru pažnje, manje bi me pogodilo da mi kažu da se ponašam kao pravi Lav. 

Osim distance u promišljanju, astrologija nudi i lingvističku distancu zbog koje slobodnije pričamo o onome što nas muči. Unoseći novi, malo drukčiji vokabular u razgovore o vlastitim problemima i red flagovima, možemo ih učiniti nonšalantnijima i smanjiti pritisak koji potencijalno osjećamo dok ih vodimo. Biti iskren prema sebi i drugima kad prolazimo kroz krize većini teško pada, ali znatno je lakše kad možeš prijateljima reći da prolaziš kroz retrogradni Merkur i oni te odmah razumiju. 

Astrologija zadovoljava ljudsku potrebu za narativima, za nekim vezivnim tkivom koje čini postojanje smislenim. 

Želimo si moći ispričati priču koja ima glavu i rep kad je riječ o našem životu, a i o svijetu u kojem živimo. Pronalazimo ispunjenje u detektiranju uzroka i uzoraka, ali ultimativni je cilj savršen balans između cikličke predvidivosti i vlastite interpretacije priče u kojoj smo se zatekli. Stvar je u tome da se u predvidivosti često krije determinizam, a interpretacije koje vidimo kao dostupne nisu zapravo sve moguće interpretacije. Kad se prepuštamo nekom sustavu da nas vodi, bez obzira na to koliko se on čini nesputavajućim i neinvazivnim, zapravo si oduzimamo mogućnost istinske akcije. Iako nas ponekad ostavljaju paraliziranima, kaos i nepoznanica pružaju nam prostor za rast i smisleno osvještavanje vlastitog Ja. To, naravno, ne znači da si ne smijemo gatati iz kave s vremena na vrijeme, ali definitivno znači, bez obzira na ono što smo izgatali u talogu, da smijemo sami odlučiti o svojoj sudbini i jednostavno staviti šalicu na pranje.