PKTN
O
P
U
K
N
I
T
E

Povuci granicu - kada ponašanje postane ovisnost

Svatko je, barem jedanput u životu, okušao sreću u nekoj igri na sreću, igrao igricu na mobitelu ili računalu, otvorio profil na barem jednoj društvenoj mreži. Prvo je pitanje – "Zašto?" A prvi odgovor – "Zato što je zabavno, uzbudljivo, budi našu znatiželju." Zajedničko je svim ovim ponašanjima da zadovoljava našu potrebu za zabavom, uzbuđenjem, veseljem, povezivanjem s drugima, informacijama, znatiželjom. Sve su to prirodne potrebe. Sljedeće je logično pitanje - "Gdje je onda problem?"

Jeste li ikad proveli nekoliko sati skrolajući po Facebooku ili Instagramu, a da vam je namjera bila samo kratko pogledati ima li što novoga? Jeste li se ikad ulovili da nesvjesno posežete za mobitelom i otvarate društvenu mrežu koju koristite samo da skratite trenutnu dosadu? Znate li nekoga tko redovito troši svoj novac i ušteđevinu na sportsko klađenje? Ili možda i više od ušteđenog? Jeste li za nekoga rekli ma on je ovisan o igricama, po cijele dane igra ili pak stvarno moraš smanjiti broj sati koji provedeš na Internetu? Jeste li ikad to za sebe pomislili?

Ako jeste – niste jedini! Svi mi ponekad provedemo vrijeme na internetu ili igramo omiljenu igricu dulje nego što smo planirali. No važno je stati i zapitati se – Događa li se to često? Kako to utječe na moj život, druženje s prijateljima, uspjeh u školi, fakultetu ili pak na poslu? U nastavku ovog teksta dobit ćeš informacije kako odrediti tu granicu. Kada neko naše ponašanje prestaje biti uobičajeno i normalno i postaje ovisničko. O kojim to ponašanjima možemo biti ovisni i koje su moguće posljedice. 

Što su to ponašajne (bihevioralne) ovisnosti?

Ponašajne, odnosno bihevioralne ovisnosti jesu relativno novi pojam u društvenim znanostima, a tek se u zadnjih desetak godina počinju intenzivnije istraživati. Međutim, to ne znači da ljudi i prije nisu razvijali ponašajne ovisnosti i da je nužno riječ o fenomenu suvremenog doba. Postoje zapisi da su kroz povijest ljudi također bili ovisni o ponašanjima (primjerice, u doba antičke Grčke kockanje je bilo sastavni dio svakodnevnog života; kad se televizija pojavila na tržištu, ljude se upozoravalo na prekomjerno gledanje televizije; s pojavom online shoppinga, često se upozoravalo na probleme pretjeranog kupovanja i slično), ali se tada nije govorilo o ovisnostima već o kompulzivnim ponašanjima. U novije vrijeme, posebno razvojem tehnologije i mogućnostima koje nudi, proširuje se definicija, odnosno predmet ovisnosti. Proširuje se pogled na ovisnosti, što znači da uz ovisnost o nekim psihoaktivnim tvarima (drogama), možemo biti ovisni i o nekim proizvodima, odnosno ponašanjima. Kako je došlo do širenja lepeze mogućih sredstava ovisnosti? Između ostalog, brojnim istraživanjima došlo se do spoznaja da se kod ponašajnih ovisnosti aktiviraju isti mehanizmi nagrađivanja u mozgu koji se aktiviraju i kada smo ovisni o nekoj psihoaktivnoj tvari, što govori u prilog tome da – DA, možemo biti ovisni o ponašanju!

Često se govori o ovisnosti o shoppingu, vježbanju, hrani, seksu, poslu i brojnim drugim, no trenutno postoje znanstveni dokazi o mogućem razvoju ovisnosti o sljedećim ponašanjima: 

Kada postajemo ovisni – gdje je granica?

Kao što vjerojatno i primjećuješ, bihevioralne ovisnosti karakterizira legalnost. Radi se o proizvodima, odnosno ponašanjima koja su legalno dostupna (neka ograničena samo punoljetnim osobama). I vjerojatno je svatko, barem jedanput u životu, okušao sreću u nekoj igri na sreću, igrao igricu na mobitelu ili računalu, otvorio profil na barem jednoj društvenoj mreži.

Prvo je pitanje – Zašto? A prvi odgovor – Zato što je zabavno, uzbudljivo, budi našu znatiželju. Zajedničko je svim ovim ponašanjima da zadovoljava našu potrebu za zabavom, uzbuđenjem, veseljem, povezivanjem s drugima, informacijama, znatiželjom. Sve su to prirodne potrebe. Sljedeće je logično pitanje - Gdje je onda problem? U gubitku kontrole, ekscesivnosti, narušavanju drugih odnosa, obveza i ponašanja koja čine sastavni dio našeg života. Sudjelovanje u svim navedenim ponašanjima snažno nagrađuje naš mozak i stvara osjećaj zadovoljstva koji je lako dostupan. Ali to budi i još veću potrebu za njima. I tu se počinje stvarati magični štetni krug bihevioralnih ovisnosti. Počinju se zanemarivati drugi aspekti našeg života, a predmet ovisnosti počne dominirati. I osoba gubi kontrolu nad vlastitim ponašanjem.

Sa znanstvenog stajališta, vodimo se sljedećim kriterijima: 

  1. PREOKUPIRANOST ovisničko ponašanje postaje najvažnija aktivnost i dominira emocijama, razmišljanjima i ponašanjem. Stalno se razmišlja o trenutku ponovnog uključivanja u određenu aktivnost te se gubi interes i motivacija za stare odnose, obveze, hobije. 
  2. MODIFIKACIJA RASPOLOŽENJA - ponašanjem se ublažavaju neke neugodne, a opet normalne svakodnevne emocije (primjerice usamljenost, tjeskoba, nemir, nervoza i slično). Čini se logičnim raditi nešto drugo ako se loše osjećamo, ali pitanje je je li način dugoročno funkcionalan ili štetan. 
  3. RAZVOJ TOLERANCIJE – potreba da se s vremenom neka aktivnost mora češće ponavljati kako bi se postigao isti učinak kao na početku. Primjerice, što se više vremena provodi kockajući, osoba ima potrebu ulagati više novaca ili kockati s većim rizicima kako bi osjetila ono uzbuđenje i adrenalin kao i ranije. Znatiželja i krug prijatelja na društvenim mrežama mora se povećati. Broj lajkova i komentara više nije zadovoljavajući… osoba treba sve više i više. 
  4. SIMPTOMI SUSTEZANJA – odnose se na neugodna emotivna ili fizička stanja koja se javljaju kada je predmet ovisnosti nedostupan, ili se aktivnost smanji. Primjerice, snažna nervoza kada internet nije dostupan, uz izraženu preokupiranost pitanjem Što se tamo na društvenim mrežama događa? Drhtavica, nemir, svadljivost kada se ne može igrati omiljena igrica. 
  5. KONFLIKTI – zbog količine vremena provedenog u ovisničkom ponašanju, osoba ulazi u sukobe s ljudima iz svoje okoline (partnerski, obiteljski, prijateljski odnosi), ali i sa samim sobom (osoba na nekoj razini zna da treba prestati, ali ne može, pa vodi unutarnji dijalog… svađa se sama sa sobom). 
  6. RELAPS – sklonost povratka na staro, odnosno ponovno uključivanje u ovisnička ponašanja nakon određenog vremena kontrole. 


Navedeni kriteriji na neki način ukazuju i na brojne nepovoljne posljedice ponašajnih ovisnosti koje nas pogađaju kao pojedince, ali i naše odnose s bliskim osobama, naše hobije, interese i našu cijelu okolinu. Jedno je od glavnih obilježja ovisnosti gubitak kontrole nad vlastitim ponašanjem, a to zapravo znači svojevrstan gubitak kontrole nad samim sobom. Kao da kontrolu preuzimaju društvene mreže, video igrice ili kockanje. Zbog toga je svjesnost i samokontrola od izuzetne važnosti. Umjerenost i balans te ozbiljno shvaćanje prvih znakova pretjerivanja i gubitka kontrole. Tada još uvijek možemo sami!

Važno je spomenuti da svaka ponašajna ovisnost ima svoje specifičnosti, različite puteve razvoja, a samim time i različite posljedice i načine kako reagirati. O svemu tome bit će više riječi u tekstovima koji slijede, koji će detaljnije prikazati ovisnost o kockanju i ovisnost o društvenim mrežama. 

Na kraju, želimo naglasiti da nam svima može biti teško prepoznati problem kod samoga sebe ili nekome drugome ukazati na problem. Sve to postaje još teže kad nam taj problem nije u potpunosti jasan i lako razumljiv. Razumijevanje i prepoznavanje postojanja problema prvi je korak u rješavanju tog problema, a dodatne informacije koje ćeš dobiti u tekstovima koji slijede, zasigurno će ti u tome pomoći.

Literatura:
Dodig Hundrić, D., Ricijaš, N., Vlček, M. (2018). Mladi i ovisnost o Internetu – pregled suvremenih spoznaja. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 54(1), 123 – 137. DOI: 10.31299/hrri.54.1.9 
Griffiths, M.D. (2005). A ‘components’ model of addiction within a biopsychosocial framework. Journal of Substance Use, 10(4), 191–197. DOI: 10.1080/14659890500114359
Kuss, D.J., Griffiths, M.D., Binder, J.F. (2013). Internet addiction in students: Prevalence and risk factors. Computers in Human Behavior, 29(3), 959 – 966. DOI: 10.1016/j.chb.2012.12.024
Mihajlov, M., Vejmelka, L. (2017). Internet Addiction: A Review of the First Twenty Years. Psychiatria Danubina, 29(3), 260 – 272. DOI: 10.24869/psyd.2017.260
Rosenberg, K.P., Feder, L.C. (2014). Behavioral Addictions: Criteria, Evidence, and Treatment. Sjedinjene Američke Države: Academic Press.
Grant, J.E., Potenza, M.N., Weinstein, A., Gorelick, D.A. (2010). Introduction to Behavioral Addictions. The American Journal of Drug and Alcohol Abuse, 36(5), 233-241. DOI: 10.3109/00952990.2010.491884
Fernandez, D.P., Kuss, D.J., Griffiths, M.D. (2020). Short-term abstinence effects across potential behavioral addictions: A systematic review. Clinical Psychology Review, 76, 101828. DOI: 10.1016/j.cpr.2020.101828
Derevensky, J.L., Hayman, V., Gilbeau, L. (2019). Behavioral Addictions: Excessive Gambling, Gaming, Internet, and Smartphone Use Among Children and Adolescents. Pediatric clinics of North America, 66(6), 1163–1182. DOI: 10.1016/j.pcl.2019.08.008
Demetrovics, Z., Griffiths, M.D. (2012). Behavioral addictions: Past, present and future. Journal of Behavioral Addictions, 1(1), 1–2. DOI: 10.1556/JBA.1.2012.1.0
nastavi čitati