925STUDIO
Ako ćemo biti iskreni, većina nas ima bolji odnos prema sebi dok se život odvija baš onako kako smo si zamislili. Tada je nekako lakše ne zamjerati si ništa. Pravi je izazov ne odreći se sebe onda kada stvari ne ispadnu onako kako smo željeli. Kako tada ostati uz sebe?
Čak i ako smo odlučili biti malo bolji prema sebi, moguće je da nemamo nikakvu ideju o tome kako se to radi. Bolji se odnos prema sebi vježba, baš kao i sviranje trube, učenje španjolskog ili vježbanje parkoura. U početku nam to vjerojatno neće ići lako. Moguće je da ćemo biti katastrofalni u tome. I to je u redu. Ali zaista. Jer nakon dovoljnog broja pokušaja i pogrešaka sve ćemo prirodnije i lakše umjesto gnjurenja samih sebe na dno bazena izabrati biti prema sebi OK, baš onakvi kakvi bismo bili prema najboljem prijatelju kad stvari krenu prema dolje (ili gore, uglavnom tamo gdje ne bismo voljeli da idu).
Kristin Neff američka je istraživačica koja je među prvima pokušala razumjeti kako se ponašaju ljudi koji imaju dobar odnos prema sebi onda kada im nešto ne ide ili kada im se općenito događa nešto bolno i teško. Ako ćemo biti iskreni, većina nas ima bolji odnos prema sebi dok se život odvija baš onako kako smo si zamislili (srećom, to se rijetko događa), nije li tako? Tada je nekako lakše ne zamjerati si ništa. Pravi je izazov ne odreći se sebe onda kada stvari ne ispadnu onako kako smo željeli. Kako tada ostati uz sebe?
Zahvaljujući njezinim istraživanjima, ali i istraživanjima drugih znanstvenika, znamo da postoje načini koji nam mogu pomoći u razvijanju suosjećajnijeg i zdravijeg odnosa prema sebi u takvim trenutcima.
Prvo pomaže pokušaj realnog i što je više moguće objektivnog razmišljanja o situaciji koja nam se dogodila.
Mnogima se od nas događa da neprestano razmišljamo o situaciji koju smo doživjeli i u kojoj smo razočarani sobom, a onda i nadodamo pokoji detalj koji situaciju učini još barem malo gorom. Nekoliko neuspješnih izlazaka na ispit ne znači da faks nije za nas, kao što i odbijanje osobe koja nam se sviđa ne znači da ćemo zauvijek ostati sami i dočekati starost okruženi mačkama (u slučaju da to nije ono što bismo voljeli, vrlo je vjerojatno da nećemo tako provesti veći dio života).
Ja recimo nisam odmah upisala fakultet koji sam željela zbog čega godinu dana nisam studirala. Za mene je to bio prvi veći neuspjeh zbog kojeg sam se danima osjećala loše, a onda i svaki puta kada bi netko od mojih prijatelja izvadio svoj indeks ili x-icu da nam pokaže kako je ispao na fotki, iako sam se iskreno radovala njihovoj sreći.
Sjećam se i kako sam tada na trenutke pomišljala kako bih možda trebala odabrati neki lakši studij i kako su drugi naprosto pametniji od mene. U međuvremenu sam upisala faks koji sam željela, danas predajem na njemu i volim jako svoj posao. Iz današnje perspektive sigurno mi je lakše objektivnije razmišljati o tom iskustvu, ali i tada sam osjećala olakšanje kada sam o tome razmišljala realnije – nisam se dovoljno pripremala za prijemni ispit, odabrala sam jako popularan studij, a da pritom nisam izašla niti na jedan drugi prijemni ispit. Poprilično su bile velike šanse da se dogodi baš to što mi se dogodilo.
Osim što pomaže da ne preuveličavamo događaj koji se dogodio, pomaže i primjećivanje kako se zbog tog događaja osjećamo.
Prolazak kroz neugodne osjećaje kao što su razočaranje, frustracija, ljutnja ili tuga malo je lakši ukoliko si priznamo da se tako osjećamo.
Stvarno se dio neugode može umanjiti time da si kažemo – vidim da mi je ovo kroz što sada prolazim baš jako teško ili vidim da sam jako razočarana što mi se to dogodilo. Zvuči kao sitnica, ali radi razliku. Kada te godine nisam upisala faks, nisam još znala koliko je ovo važno, ali osjećala sam olakšanje kada god bih s nekim od bliskih prijatelja popričala o tome kako se osjećam zbog toga. Interesantno, ali znanstvenici kažu da pomaže već sve to kako se osjećamo izgovoriti samima sebi.
Neff i drugi istraživači i stručnjaci u ovom području otkrili su i da je jako bitan moment prisjećanja da su frustracija, gubitak, razočaranje i neugoda, baš kao i sve super ugodne i lijepe stvari na ovom svijetu, sastavni dio ljudskog iskustva. Sve to dobijemo u paketu. Ne dolazi jedno bez drugoga.
To ste sigurno već i sami primijetili, ali skloni smo zaboraviti na to.
Pomaže prisjetiti se da svi ljudi prolaze kroz teška iskustva, iako nam se ponekada čini da se loše stvari događaju samo nama.
I drugi se ponekada osjećaju upravo tako, kao da nisu dovoljno dobri i kao da im ništa ne ide jer život često ne donosi samo ono što bismo željeli. Taj osjećaj da se teške stvari događaju samo nama vodi prema osjećaju izolacije i neće nam pomoći kada se već osjećamo loše zbog nekog neuspjeha ili situacije.
Posljednji je, i često najteži dio, razumijevanje i strpljenje prema sebi kada nam se dogodi neuspjeh ili neka situacija s kojom se teško nosimo.
Većini nas prvi je poriv kritizirati se. Netko je jednom rekao - kada bismo najboljem prijatelju izgovorili sve ono što izgovorimo sebi u trenutcima neuspjeha, vrlo vjerojatno bismo ubrzo ostali potpuno sami. Od samookrivljavanja puno je učinkovitije pokušati razumjeti što je moglo dovesti do situacije u kojoj smo se našli, ali bez ljutnje i frustracije prema samome sebi. Pomaže ohrabrivati se za neki sljedeći korak ili novi način rješavanja situacije, ali i dati si vremena da za to skupimo dovoljno energije i snage. Ponekada je baš vrijeme prvo i najvrijednije što si možemo dati.
.jpg)