Bruna Kazinoti
Kada sada pogledam unatrag, bilo je znakova već i na početku. No, nisam to naprosto željela vidjeti.
Prepoznali ste red flags? Oprez! Činjenica je da se emocionalno nasilje ne dogodi odjednom. Potrebno je otvoriti oči. Na početku partnerskog odnosa, često smo skloni ne vidjeti prve znakove emocionalno kontrolirajućeg ponašanja. Zaljubljeni smo. Gledamo stvarnost nekim drugim očima. Živimo na valu preplavljenosti uzbuđenjem i strašću. Skloni smo vidjeti nešto što ne postoji i ne vidjeti nešto što postoji. Isto tako, na početku veze svi živimo svoju najbolju verziju sebe. Naravno, ne i potpuno realnu. Osjećaj zaljubljenosti zavodljiv je. Želimo ostati u njemu i lako je zanemariti onaj osjećaj u trbuhu kada prvi puta od partnera doživimo nepoštovanje, blagu zabranu, osuđivanje, nježno ismijavanje. Nisam jednom čula od svojih prijatelja ili klijenata rečenicu Kada sada pogledam unatrag, bilo je znakova već i na početku. No, nisam to naprosto želio vidjeti.
Ponekad, rekla bih i dosta često, možemo nešto učiniti da oslobodimo naš partnerski odnos ponašanja koja se mogu razviti u emocionalno zlostavljanje. Ako smo zajedno u tome i razgovaramo o tome kako smo u odnosu i kakav odnos zajedno gradimo, imamo ga šansu mijenjati i razvijati. Puno naših ponašanja donesemo iz svoje prošlosti, svojih dosadašnjih iskustva iz različitih odnosa (ili iskustva svjedočenja partnerskim odnosima, na primjer naših roditelja). Možda nam do sada nitko nije rekao kako naša ponašanja utječu na njih, možda nikada do sada nismo razmišljali kako naša ponašanja utječu na druge ljude. Povrjeđuju li ih? Možda se nikada nismo pitali što nas to tjera da kontroliramo druge, osuđujemo ih ili umanjujemo. Možda se nikada nismo pitali ostvarujemo li partnerske odnose u kojima imamo pravo (i dajemo pravo) osjećati se sigurno, zadovoljiti svoje potrebe, reći ne, napraviti pogrešku, izražavati svoje osjećaje… To mjesto postavljanja pitanja jest mjesto gdje promjena može početi. I ona osobna, i ona u odnosu.
Prepoznajete da vas partner ponižava i izaziva kod vas osjećaj straha kako bi vas kontrolirao, učinio pokornim, kaznio ili izolirao od drugih?
Vrijeme je da pogledate u to što se događa. Vidite imate li preko puta sebe partnera s kojim možete razgovarati o tome što se događa. Ima li prostora za promjenu? I, da, provjerite sa sobom želite li to. Želite li popravljati ili otići?
Ponekad je ideja o prekidu partnerske veze, pogotovo dugogodišnje, preplavljujuća i može nas spriječiti da uopće istražujemo druge mogućnosti ili tražimo podršku drugih. Ponekad se uopće ne možemo suočiti. Često tu ima i osjećaja krivnje i osjećaja srama. Mogu se pojaviti negativne misli poput: Ili sam napravio dobro ili sam neuspješan (crno-bijele misle), Svi su muškarci takvi (generalizacija), Nikada ne mogu ništa učiniti dobro (zanemarivanje pozitivnog), Ne bih trebala raditi greške (nerealna očekivanja), Glup sam (samovrijeđanje), Sve je to moja greška (samookrivljavanje), Ništa neću moći napraviti bez svojeg partnera (preuveličavanje), Već je trebalo to riješiti (tzv. trebam izjave), Kriva sam, sigurno sam grozna osoba (emocionalno rasuđivanje), On je uzrujan jer sam grozna partnerica (personalizacija), Uvijek će biti ovako loše (lažna nepromjenjivost) ili Da sam mršavija, moj me partner ne bi prevario (fantaziranje). Sve te misli mogu biti i posljedica dugog bivanja u emocionalno zlostavljajućem odnosu.
Zlostavljač u odnosu utječe na iskustvo realnosti onog koga zlostavlja govoreći mu laži o sebi i o tome što se događa sve dok onaj kojeg zlostavlja ne prihvati njegovo objašnjene realnosti kao svoje. Vremenom, onaj koji je zlostavljan prihvaća te poruke te one utječu na način kako vidi sebe.
Potrebno je izazvati te misli. Pitati se jesu li one istinite. Polako prestati vjerovati u njih i napustiti te obrasce razmišljanja. Vratiti svoju osobnu moć.
Socijalna izolacija, koja je česta posljedica emocionalnog zlostavljanja u vezi, može dovesti do osjećaja ovisnosti o nezdravom partnerskom odnosu, može i narušiti naš osjećaj povjerenja u druge. Potrebno je ponovo se povezati s nama važnim ljudima i potražiti podršku. Šutnja oko emocionalnog zlostavljanja stavlja nas na osamljeno mjesto. To nije mjesto gdje bismo trebali biti u tom trenutku. I, da, ponekad možemo biti nesigurni oko toga trebamo li reći drugima što se događa. Možda iz straha da nas oni vide kao nekoga tko se ne može brinuti za sebe, možda iz straha od pritiska da moramo učiniti nešto na što još nismo spremni ili to napraviti na načine za koje nismo spremni. Važno je zapamtiti da je odluka što ćemo učiniti uvijek samo naša. Bliska osoba, koja nas može slušati bez osuđivanja i može s nama biti u tom trenutku i iskustvu, može osnažiti da donesemo odluke koje su dobre za nas, kao i što nam može biti podrška u procesu zacjeljivanja nakon prekida. Zdravi odnosi s drugima dovode do jačanja osjećaja samopoštovanja i pripadanja. Jačaju naš osjećaj da smo vrijedni ljubavi. I upravo je to ono što je nedostajalo.
Stručna je pomoć isto mogućnost.
Terapija može pomoći u pripremi za prekid emocionalno zlostavljajućeg partnerskog odnosa, kao i što može pomoći u procesu zacjeljivanja. Ona može biti važan korak u promjeni, pogotovo ako se osjećate socijalno izolirano i nemate dostupnu drugu socijalnu podršku.
Dobro je potražiti stručnu pomoć ako:
Znanje i razumijevanje donosi moć. Moguće je da vidite sebe kroz oči zlostavljajućeg partnera. Što više razumijevanja o tome što se dogodilo/kako je to utjecalo na vaš život imate, imat ćete više snage i moći vratiti svoj život u svoje ruke.
Život je zapetljan i prekrasan. Razvijamo se, stvaramo, gradimo. Ponekad moramo rušiti da bismo izgradili bolje. Drugačije. S nekim drugim.
Napomena: Sve se rodno obilježene riječi i sintagme jednako odnose i na ženski i na muški spol.
.jpg)