Pojam coming out (izlazak iz ormara) cjeloživotni je proces razvoja pozitivnog gej, lezbijskog, biseksualnog, transrodnog identiteta te ostalih različitih seksualnih i rodnih identiteta. Coming out predstavlja dugotrajan i često težak proces prepun unutarnjih previranja kod LGBTIQ+ osoba koje odrastaju u društvenim sredinama prepunim homofobnih, transfobnih i heteroseksističkih stavova i diskriminirajućih praksi. Proces coming outa primarno se odnosi na samospoznavanje i samoprihvaćanje vlastite seksualne orijentacije i rodnog identiteta prije nego li se učini coming out bliskim osobama i unutar svoje šire socijalne sredine. Iz tog razloga LGBTIQ+ osobe suočavaju se s vlastitim negativnim stereotipima o drugačijim seksualnim orijentacijama od heteroseksualne i različitim rodnim identitetima te vlastitim unutarnjim osjećajima homofobije koje su stekli odrastajući u homofobnoj i transfobnoj sredini. Negativni vlastiti stav koji LGBTIQ+ osobe imaju prama vlastitoj seksualnosti i rodnim identitetima naziva se internalizirana homofobija.

LGBTIQ+ osobe motivirane su učiniti coming out svojim obiteljima i prijateljima zato što žele biti ono što jesu u kontaktu s drugim osobama. Ne žele se više igrati skrivača. Žele osjetiti povezanost i bliskost s osobama do kojih im je stalo. Coming out olakšava integraciju identiteta povezanog sa seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom s mnoštvom drugih identiteta u cjelokupni self osobe, omogućava LGBTIQ+ osobama da se osjete cjelovitima i potpunima u svojoj socijalnoj mreži. Coming out time doprinosi stvaranju autentičnosti i integriteta svake osobe.

Osjećaj povezanosti, prihvaćanja i pripadanja dovodi do toga da LGBTIQ+ osoba nadiđe introjiciranu homofobiju i transfobiju te doista osjeti da je gej ok.

Prije nego li se LGBTIQ+ osobe mogu osjećati dobro glede vlastite seksualne orijentacije i/ili rodnih identiteta, trebaju se suočiti s introjiciranim stavovima i proraditi ih tako da ih mogu preoblikovati i pomaknuti na skali homofobnog kontinuuma (odbijanje, žaljenje, tolerancija) do osjećaja uvažavanja i cijenjenja. Međutim, često su potrebne godine bolnog rada kako bi se razvio pozitivan LGBTIQ+ identitet. Mnoge osobe počinju donositi odluke o tome kome se povjeriti i otvoriti u vezi vlastitog LGBTIQ+ identiteta. Mnoge se osobe boje učiniti coming out prijateljima i obitelji zbog različitih razloga.

U našemu društvu mnoge osobe pretpostavljaju da su svi heteroseksualni i cisrodni. To čak ponekad čine i stručnjaci i stručnjakinje u području mentalnog zdravlja. Zbog toga LGBTIQ+ osobe moraju kontinuirano odlučivati u kojim će situacijama i kome razotkriti svoju seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet. Coming out proces sastoji se od mnogo faza, a procesi kroz koje prolaze LGBTIQ+ osobe tijekom coming outa razlikuju se od individue do individue. Coming out ne rješava sve probleme koje je LGBTIQ+ osoba imala. On može uzrokovati i javljanje nekih novih i drugačijih problema s kojima će se LGBTIQ+ osoba trebati suočiti. Određivanje prednosti i mana coming outa zapravo je dio samog procesa outanja. Postoje i različiti stupnjevi outanja. LGBTIQ+ osobe mogu biti out nekim osobama, ali ne i svima u svojoj okolini.

Coming out proces može predstavljati i vrlo oslobađajuće iskustvo za LGBTIQ+ osobe jer im omogućava da žive iskreniji i autentičniji život te da razviju mnogo otvorenije i izravnije odnose s drugima u svojoj sredini.

6 faza procesa coming outa

Coming out kao gej, lezbijka, biseksualna osoba ili transrodna osoba proces je koji mnogi doživljavaju kroz faze. Postoje mnogi različiti teorijski modeli i teorije o procesu coming outa, no model koji uključuje 6 faza, takozvani Model formiranja homoseksualnog identiteta, koji je 1979. stvorila psihologinja i teoretičarka Vivienne Cass, jedan je od najprepoznatijih, najraširenijih i još uvijek najprihvaćenijih modela kojim se opisuje proces coming outa. Mnoge LGBTIQ+ osobe neće doživjeti ove faze u procesu coming outa linearnim slijedom. Faze koje se u nastavku opisuju predstavljaju osnovne komponente ovoga procesa. Ove se faze nužno međusobno ne isključuju te se mogu doživjeti paralelno. Primjerice, mnogi drugi teoretičari procesa coming outa navode kako nije neuobičajeno za LGBTIQ+ osobe da se kreću naprijed i nazad prema ovim fazama u procesu coming outa i razvoja seksualnog identiteta.

1. faza: Zbunjenost oko identiteta

Glavno pitanje ove faze jest tko sam ja. LGBTIQ+ osobe u ovoj fazi coming out procesa počinju primjećivati da ih privlače osobe istoga spola ili da imaju u određenoj mjeri podjednak kapacitet da ih privuku i osobe istog i različitog spola ili pak osjećaju rodnu disforiju, dakle da njihovo tijelo nije kongruentno njihovom rodnom identitetu te se počinju preispitivati što to doista znači. Jesam li gej? Jesam li biseksualna osoba? Jesam li transrodna osoba? Jesam li lezbijka? U ovoj fazi može doći do poricanja osjećaja i osoba nastavlja sebe gledati kao pripadnika većinske heteroseksualne populacije. Neki na svoje osjećaje i uslijed njih poduzeta ponašanja mogu gledati kao na eksperimentiranje. Druge LGBTIQ+ osobe u ovoj fazi mogu imati razdvojeno emocionalno povezivanje s drugom osobom od seksualne aktivnosti, dokle ostale mogu imati duboke emocionalne odnose, ali oni nisu seksualni.‍

2. faza: Usporedba identiteta

U ovoj fazi, osoba može pronaći objašnjenje za to što ima osjećaje koje doživljava. Možda ja doista jesam gej. Ili sam možda biseksualan? Osjećaji izoliranosti i otuđivanja česti su u ovoj fazi. LGBTIQ+ osoba može se pitati Je li to faza?, Privlač li me isključivo ova osoba istog spola ili će to biti trajni trend?

3. faza: Tolerancija identiteta

U ovoj fazi, osoba može početi prihvaćati samu sebe te se identificirati kao gej, lezbijka, biseksualna ili transrodna. Neke LGBTIQ+ osobe u ovoj fazi mogu prihvatiti neke dijelove sebe povezane sa seksualnom orijentacijom i/ili rodnim identitetom, na primjer s time da je osoba lezbijka, ali ne i u potpunosti prihvatiti ovu činjenicu o sebi. Osoba može prihvatiti sudjelovanje u seksualnim aktivnostima sa ženom i smatrati to prihvatljivim, ali ne mora biti spremna identificirati se kao lezbijka ili biseksualna, na primjer u javnim situacijama te može voditi dvostruki život. Također, muškarac može prihvatiti činjenicu da se zaljubio u drugog muškarca, ali to smatrati izoliranom situacijom. U ovoj fazi za LGBTIQ+ osobe uobičajeno je da traže gej/lezbijsku/biseksualnu/transrodnu/queer zajednicu ili društvene skupine kao način da istražuju ili doživljavaju identifikaciju s ostalim osobama istospolne seksualne orijentacije kao vid podrške.

4. faza: Prihvaćanje identiteta

U ovoj fazi osoba se počinje prihvaćati, umjesto da samo tolerira vlastiti seksualni i/ili rodni identitet. LGBTIQ+ osobe počinju stvarati prijateljstva s drugim gejevima, lezbijkama, biseksualnim, transrodnim osobama. Mnogi počinju shvaćati da bivanje lezbijkom ili biseksualkom jest nešto što im je prihvatljivo i da će njihov život kao lezbijke ili biseksualke biti sretan i ispunjavajući. U ovoj fazi osobe obično kreću s coming outom prema manjem broju osoba u koje imaju najviše povjerenja.

5. faza: Ponos zbog identiteta

LGBTIQ+ osobe koje se nalaze u ovoj fazi osjećaju ponos zbog svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta te osjećaju ugodu stupanja u interakcije unutar LGBTIQ+ zajednice. Nastavljaju se outati svojoj okolini te na taj način javno obznanjuju svoju seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet. U ovoj je fazi također uobičajeno da LGBTIQ+ osoba osjeća ljutnju i bijes zato što ne postoje zakonska i društvena prava za LGBTIQ+ osobe koja uživa većinska heteroseksualna i cisrodna populacija. Neke se LGBTIQ+ osobe u ovoj fazi uključe u LGBTIQ+ udruge i počinju se baviti aktivizmom. Ostale LGBTIQ+ osobe osjećaju da se moraju izolirati.‍

6. faza: Sinteza identiteta

U ovoj fazi, seksualna orijentacija i/ili rodni identitet osobe integriran je među njihovim ostalim identitetima u cjelovitosti njihova selfa. Za mnoge LGBTIQ+ osobe ovo uključuje holistički pogled na samog sebe i osobe se često osjećaju podjednako ugodno u društvu heteroseksualnih osoba i cisrodnih osoba, kao i u društvu drugih LGBTIQ+ osoba.

Coming out proces: korisnost, rizici i strahovi

Korist, rizici i strahovi od procesa coming outa razlikuju se od LGBTIQ+ osobe do osobe. Slijede neki od najčešćih korisnosti, rizika i strahova te mogući ishodi o kojima zatvorena (tzv. closeted, tj. u ormaru) LGBTIQ+ osoba može razmišljati. Ovo svakako nije iscrpna i potpuna lista. Umjesto toga, razmišljanje o mogućim ishodima vlastitog izbora outanja može osobi razjasniti moment odluke oko toga kada, na koji način i kome će se outati. Svakako, razmišljanje o ovim korisnostima, rizicima, strahovima te mogućim ishodima procesa coming outa može pomoći osobi da se pripremi na moguće reakcije okoline.

U slučaju afirmativne, prihvaćajuće socijalne sredine, coming out prati osjećaj ponosa, samopoštovanja, sreće, zadovoljstva, ispunjenja, pripadanja, olakšanja, uvažavanja. U slučaju nepoznavanja stavova okoline, kada je LGBTIQ+ osobama nejasan, neizvjestan ishod procesa coming outa, može se javiti strah, osjećaj ranjivosti, sniženo samopouzdanje, krivnja, tuga, samoprijezir, osjećaj manje vrijednosti, osjećaj nepripadanja, obespravljenost, gađenje, napuštenost, usamljenost, neizvjesnost u reakciju okoline.

Korisnost

Coming out doprinosi tome da LGBTIQ+ osobe žive život na autentičan način, kao cjelovite osobe te da izbjegavaju dvostruki život. Umanjuje strah od namjernog ili prisilnog outanja te skrivanja vlastitog identiteta da netko ne bi otkrio ili saznao pravi seksualni i/ili rodni identitet osobe.  Omogućava veće samopouzdanje kroz osnaživanje i veću samosvijest. Osoba koja je učinila coming out može biti model za ostale, neovisno o svojoj životnoj dobi. Proces coming outa može pomoći osobi da razvije bolje odnose s obitelji i prijateljima. Pomaže u pronalaženju podrške i povezivanju s drugim LGBTIQ+ osobama. Dijeljenje iskustva bivanja LGBTIQ+ osobom omogućava povezivanje sa širom zajednicom, kulturom i osobama s kojima LGBTIQ+ osobe imaju nešto zajedničko. Dijeljenje vlastitog iskustva i educiranje bliže i šire zajednice može pomoći u razbijanju mitova i stereotipa o različitim seksualnim orijentacijama od heteroseksualne i različitih rodnih identiteta od cisrodnih.

Rizici

Među najveće rizike coming out procesa ubraja se strah od odbijanja i napuštanja najbližih osoba. Strah je LGBTIQ+ osoba koje su malodobne i ovisne o roditeljima da im se ne uskrati emocionalna i ekonomska podrška. Tu je i rizik od različitih oblika nasilja (emocionalno, fizičko, ekonomsko, seksualno) i zlostavljanja. Osobe strahuju od prisilnog i namjernog outanja te ogovaranja. Nadalje, osobe mogu strahovati od toga da ne budu obespravljene i negativno diskriminirane po akademskom uspjehu u školi i/ili na fakultetu zbog svoje seksualne orijentacije i/ili rodnih identiteta. Ukoliko je LGBTIQ+ osoba u vezi, može strahovati da osoba s kojom je u vezi ne prekine odnos nakon što se outaju. Također, LGBTIQ+ osobe mogu se bojati da ih ne odbace zajednice kojima pripadaju (npr. religijske zajednice, klub manjina, sportski klub). Valja imati na umu da iako Republika Hrvatska prepoznaje zločin iz mržnje temeljen na manjinskom statusu seksualnih i rodnih manjina, postoje i prikrivene homofobija, transfobija, heteroseksizam koji dovode do institucionaliziranih prikrivenih oblika diskriminacije. U doba velikih društvenih migracija valja razumjeti da je u nekim zemljama diskriminacija zbog seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta još uvijek nažalost legalna. U tim zemljama ne postoje zakoni koji štite prava lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba. Osobe mogu završiti u zatvoru, ostati bez posla, biti kažnjene i smrtnom kaznom te im može biti uskraćeno pravo na zdravstveno osiguranje, socijalna prava i ostale privilegije koje ima heteroseksualna većina stanovništva.

Savjeti i preporuke za proces coming outa

1. LGBTIQ+ osobe kod procesa coming outa trebaju socijalnu podršku, razumijevanje i prihvaćanje. Važno je da se osjećaju sigurno i ugodno u kontaktu s osobom ili osobama kojima će se outati i s kojima žive u obitelji ili drugim zajednicama. Potrebna im je sigurnost u to da u njihovom odnosu s osobama kojima se outaju neće doći do negativnih promjena. Odnosno, važno je da LGBTIQ+ osobe znaju da u nekim situacijama osobe kojima se outaju nisu o njima ranije razmišljale kao potencijalnim LGBTIQ+ osobama te da im je potrebna edukacija o seksualnim orijentacijama i rodnim identitetima. Osobe kojima se LGBTIQ+ osobe outaju prolaze vlastiti proces spoznavanja, prihvaćanja ove činjenice. Na primjer, kod roditelja se može javiti strah i pretjerana briga da njihovo LGBTIQ+ dijete neće biti društveno odbačeno ili napadnuto zbog svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Roditelji iz svog straha mogu reagirati prema svome djetetu, što nije istoznačno s neprihvaćanjem ili odbijanjem LGBTIQ+ djeteta. Važno je stvoriti prostor za komunikaciju u kojemu se čuju sličnosti i razlike i stvara prostor za kontakt i uvažavanje i prihvaćanje ovih razlika. LGBTIQ+ osobe možda će imati potrebu za otvorenijim i bližim odnosima, na primjer više se povjeravati roditeljima i prijateljima, pozivati ih na Pride, filmsku večer s LGBTIQ+ tematikom i slično. Svaka osoba ima potrebu za prihvaćanjem, priznavanjem i uvažavanjem vlastitih emocija i iskustava te potrebu za pripadanjem, prihvaćanjem i voljenjem, ali i za uvažavanjem vlastitih granica i autonomijom.
2. Coming out proces različit je od osobe do osobe i od situacije do situacije. Kod procesa coming outa valja voditi računa o tome da zbunjenost kod osobe koja se outa i nesigurnost u vlastitu seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet može dovesti do zbunjenosti i nesigurnosti te otežanog prihvaćanja osoba kojima se LGBTIQ+ osoba ouota. Stoga, bilo bi dobro da LGBTIQ+ osobe budu sigurne u svoju seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet i outaju se onda kada sa sigurnošću mogu odgovoriti na pitanje Jesi li siguran/sigurna u to da si LGBTIQ+? Važno je da LGBTIQ+ osobe osvijeste vlastite osjećaje glede bivanja LGBTIQ+ osobom, dakle lezbijkom, gejem, biseksualnom osobom, transrodnom osobom, queer osobom, aseksualnom osobom. Ukoliko osoba ima visok stupanj introjicirane homofobije i/ili transfobije te osjeća krivnju ili je depresivna jer je LGBTIQ+, dobro je da potraži pomoć stručnjaka i stručnjakinja u području mentalnog zdravlja, prije nego li se krene outati ne-LGBTIQ+ osobama. Coming out može zahtijevati mnogo psiholoških resursa, samopouzdanja te pozitivnu sliku o vlastitome ja. Ukoliko LGBTIQ+ osobe prihvaćaju same sebe te se osjećaju dobro vezano za vlastiti identitet, oni kojima se outaju najčešće će to i osjetiti te lakše prihvatiti razotkrivanje LGBTIQ+ osoba. Važno je znati da postoji osoba ili osobe koje čine socijalnu podršku. U slučaju da se dogodi negativna reakcija, toj osobi ili grupi LGBTIQ+ pojedinac/pojedinka koji/koja se outa može se obratiti za emocionalnu podršku i snagu. Važno je održati osjećaj samopoštovanja.
3. Reakcije drugih osoba mogu se temeljiti na informacijama koje su dobivale tijekom vlastitog odrastanja, socijalizacije, školovanja i življenja u homofobnom i transfobnom društvu. Ukoliko LGBTIQ+ osobe ulože u vlastitu edukaciju o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, tada su pripremljene odgovoriti na pitanja i zabrinutost osoba kojima se outaju te im pružiti znanstveno utemeljene, provjerene i pouzdane informacije. Dobro je poznavati resurse u zajednici koje publiciraju LGBTIQ+ nevladine organizacije. Informacije postoje i na web stranicama LGBTIQ+ udruga. Dobro je znati i koje su publikacije, brošure, infografike i letke objavili LGBTIQ+ saveznici i saveznice koji rade u području mentalnog zdravlja. Također, postoje knjige i priručnici namijenjeni kako LGBTIQ+ osobama koje mogu pružiti potrebne informacije o coming out procesu, seksualnosti, seksualnim orijentacijama i rodnim identitetima, tako i za članove obitelji LGBTIQ+ osoba i za širu javnost. Mnoge udruge imaju i organiziranu stručnu podršku psihologa i terapeuta u svojim savjetovalištima.
4. Važno je dobro procijeniti kada i u kojim se okolnostima outati, odnosno obratiti pažnju na raspoloženje, prioritete, razinu stresa i problema s kojima se nosi sama LGBTIQ+ osoba, ali i osoba s kojom se odlučuje podijeliti informacija o svome identitetu. Dobro je da se u tome periodu niti LGBTIQ+ osoba koja se outa, niti osoba kojoj se LGBTIQ+ osoba outa ne nalaze u velikim životnim promjenama ili velikim životnim stresovima. Ono što osobe kojima se LGBTIQ+ osobe razotkrivaju prolaze u vlastitim životima može utjecati na njihovu prijemčivost za nove informacije te na razinu prihvaćanja.
5. Osobama kojima se LGBTIQ+ osobe outaju potrebno je vrijeme da prihvate i prorade informaciju koju su dobile. Važno je prisjetiti se toga da obično treba više vremena da LGBTIQ+ osoba prihvati vlastitu seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet. Kada LGBTIQ+ osobe učine coming out osobama koje nisu LGBTIQ+, kao što je već rečeno, važno im je dati prostora i vremena kako bi se prilagodile novom saznanju te da shvate ono što im je rečeno. Iz toga razloga, može se dogoditi da LGBTIQ+ osobe ne budu odmah vrlo intenzivno prihvaćene. Umjesto instant prihvaćanja važno je ostvarivati kontakt i kroz njega graditi odnos brižnim i uviđavnim dijalogom između LGBTIQ+ osoba i onih kojima su se LGBTIQ+ osobe outale.
6. LGBTIQ+ osobe koje planiraju coming out trebaju se zapitati i osvijestiti vlastite motive za outanjem. Poželjno je da je motiv življenje svog autentičnog života bez skrivanja i da činom coming outa žele ostvariti veću povezanost s onima kojima se outaju jer im je stalo do tih osoba. Dakle, coming out proces može pomoći u smanjenju distance između LGBTIQ+ osoba i onih kojima se outaju. Dobro je ne činiti coming out za vrijeme svađe ili u ljutnji te time koristiti vlastitu seksualnost, seksualnu orijentaciju ili rodni identitet kao oružje u svađi ili raspravi. Prije outanja i sagledavanja ishoda procesa coming outa LGBTIQ+ osoba može razmisliti o svojim socijalnim odnosima s onima kojima se želi outati. Pri tome si može postaviti sljedeća pitanja: Koje bi glavne brige imala osoba kojoj se želim outati? Na koji se način mogu usmjeriti na te brige? Koju poruku želim poslati toj osobi? Na primjer, LGBTIQ+ osobe mogu uspostaviti obostranu brižnost i ljubav prije nego li učine coming out. Važno je da LGBTIQ+ osoba naglasi da je još uvijek ista osoba.
7. LGBTIQ+ osobe koje se odluče za coming out trebaju biti spremne na to da na prvu mogu iznenaditi, razljutiti ili uzrujati osobe kojima se outaju. Važno je ne reagirati ljutito ili defenzivno te dopustiti drugima da budu iskreni u svojoj reakciji i prvim osjećajima nakon outanja, čak i kada su negativni. Početna reakcija najvjerojatnije neće biti dugotrajna. Iz toga je razloga potrebno držati otvorenim komunikacijske kanale s osobama kojima se LGBTIQ+ osoba outa. Poželjno je dati im informacije i odgovoriti na njihova pitanja, imajući u vidu da osobe kojima se LGBTIQ+ osoba outala vjerojatno prolaze kroz proces preispitivana mitova i stereotipa o seksualnosti kojima su bile izložene. Ukoliko kod procesa coming outa dođe do odbacivanja, LGBTIQ+ osoba trebala bi sačuvati svoje samopoštovanje. Coming out jest dar dijeljenja sebe, svog istinskog ja, važnog dijela sebe drugima, a osoba koja prima informaciju odabrala je reagirati na negativan način.
8. Odluka o coming outu treba biti isključivo na LGBTIQ+ osobi. Dakle, LGBTIQ+ osoba odlučuje o tome kada, kome i gdje će se outati i ne bi trebale imati osjećaj pritiska da učine coming out prije nego li su na to spremne. Odluka o coming outu treba biti detaljno i pažljivo promišljena i donesena, a samo LGBTIQ+ osobe same ili uz stručnu podršku mogu sagledati težinu potencijalnih pozitivnih ishoda i potencijalnih negativnih posljedica.
9. LGBTIQ+ osobe imaju pravo zamoliti one kojima se outaju da ne dijele dalje ovu informaciju. LGBTIQ+ osobama može pomoći igranje uloga kako bi uvježbale situaciju coming outa. Iako je coming out lakši sa svakim novim outanjem, valja pažljivo odabrati misli i riječi kojima se pristupa onima kojima se LGBTIQ+ osobe žele outati. Nakon svakog coming outa, bilo bi dobro da LGBTIQ+ osoba s potrebnim odmakom sagleda iskustvo kroz koje je prošla, nešto iz njega nauči iz razloga što će uvijek postojati novi trenutak kada će ili razmišljati treba li i hoće li ponovno učiniti coming out s obzirom da je coming out cjeloživotni proces.
10. Ukoliko i sami previrete oko odluke kada i kome se outati ili pak još uvijek dvojite oko vlastite seksualne orijentacije i rodnog identiteta, obratite se za pomoć stručnjacima i stručnjakinjama u području mentalnog zdravlja koji se bave ljudskom seksualnosti te unutar svoje prakse promiču afirmativni pristup u radu s LGBTIQ+ osobama temeljen na znanstvenim spoznajama i etičkim načelima svoje profesije.

‍