Trebala sam nešto snimiti za televiziju. Neki kratki intervju. Sjedimo prije snimanja, voditeljica, druga gošća, snimatelj i ja. Poveo se razgovor o štetnosti sunca. I, naravno, COVID pandemiji. Poveznica: utjecaj manjka D vitamina na imunitet. Sunce i stvaranje tog korisnog vitamina, s jedne strane,  i opasnost ultraljubičastog zračenja, s druge strane. I tako je nekako razgovor došao do štetnosti lampi za fiksiranje trajnog laka na noktima. Jedna je žena, navodno, izgubila prst zbog oštećenja nastalih uslijed čestog sunčanja noktiju pod lampama. I onda rečenica Ah, što da radimo? Svaka žena koja je prisutna u javnom prostoru mora imati lakirane nokte!. Ja ih nemam. Lakirane nokte, mislim. I, OK,  nisam ni javna osoba. I, spremam se za intervju koji će me učiniti malo javnijom.

Ovo što se dogodilo, ova izjava, naziva se normativno vjerovanje. Točnije, propisujuće normativno vjerovanje. To su naša vjerovanja o tome kakva ponašanju drugi ljudi odobravaju ili ne odobravaju. Postoje još i običajna normativna vjerovanja koja se odnosne na to što mislimo da bi drugi ljudi napravili u nekoj situaciji.

Najjednostavnije rečeno, propisujuća normativna vjerovanja možemo razumjeti kao norme koje se odnose na - što bismo trebali, a običajna normativna vjerovanja kao norme koje se odnose na - što jest.

Naša su normativna vjerovanja percipirane norme koje odražavaju socijalni pritisak da se (ne) ponašamo na određeni način. Posljedično, naše ponašanje, posebno donošenje odluka, pod njihovim je utjecajem.

Ono što vjerujemo da drugi rade ili koja ponašanja (ne) odobravaju može postaviti normu za naše ponašanje, pogotovo ako su ti drugi nama važni, želimo im pripadati ili želimo biti poput njih.

A pripadati želimo različitim grupama. I privatno i profesionalno. 

I dok nam neka normativna vjerovanja pomažu da se socijaliziramo u društvo, mnoga od njih pomalo nam zagorčavaju život. Jer nam, ponekad potpuno neprimjetno, oblikuju život. I ponekad nas vode ponašanjima koja ne osjećamo skroz kao svoja. 

Pa tako počinjemo, na primjer…

... zagovarati neku ideju, a da nismo skroz sa sobom provjerili što stvarno mislimo o njoj… kako se osjećamo u vezi nje… jer ljudi kojima želimo pripadati nju zagovaraju… ili to vjerujemo…

… hraniti se na određen način čak i ako takva prehrana ne odgovora u potpunosti potrebama našeg organizma… jer se ljudi kojima želimo pripadati isključivo tako hrane… ili to vjerujemo…

… nositi određenu odjeću na određeni način… 

… slušati određenu muziku…

… stvarati slično ljudima kojima želimo pripadati…

I kada dođemo u situaciju da moramo navesti argumente za naše odluke, ponašanje, stavove, počinjemo izgovarati rečenice poput Svi tako misle!, Svi tako izgledaju!, Svi to rade! 

Normativna vjerovanja na djelu! 

Istina je da riječi svi, nitko, uvijek i nikad (i vjerojatno još neke) ne postoje u stvarnosti. 

Još jedan koncept blizak normativnim vjerovanjima jest koncept socijalnih utjecaja. Socijalni utjecaji mogu biti informativni i normativni, a razlikuju se po motivaciji našeg prilagođavanja grupi (konformizam). Možemo koristiti druge kao primjere kako bismo odlučili što je najbolje napraviti u određenoj situaciji (npr. idemo na koncert u gradu koji ne poznajemo i pratimo druge koji idu na koncert kako bismo došli na pravo mjesto). To je pod utjecajem informativnih socijalnih utjecaja. Ili se možemo prilagođavati (konformirati) percipiranim socijalnim normama da bismo pripadali nekoj grupi. Na primjer, možemo vjerovati da nije moguće izaći, dobro se zabaviti i pri tome ne piti alkohol. To je pod utjecajem normativnih socijalnih utjecaja. Dakle, normativna vjerovanja koje se odnose na što bismo trebali blisko prate koncept normativnih socijalnih utjecaja. 

A socijalni utjecaji? Svuda su oko nas. 

O tome ću samo kratko. Trendovi na društvenim mrežama, reklame - zarađuju prodajući (poželjni) životni stil. I to neprimjetno, reklamirajući parfem (mističnost, slobodu, neodoljivost), vrhnje za kuhanje (mlade tradicionalne obitelji, sretni mladi mama i tata uz dvoje djece, dječaka i djevojčicu, veselo jedu ručak u prostranoj kući s vrtom), banke (tvoj će svijet biti savršen, od rođenja do smrti samo uzmi kredit), telekomunikacije (savršeni obiteljski odnosi kroz generacije). A tek za pivo? Te su posebno dobre.  Sjetite se njihovih poruka (ne smijem ih napisati). Visoka estetika reklame, lijepi mladih ljudi i popularni glumci. Prodajući proizvod, prodaju ideju o mnoštvu prijatelja, dobrom raspoloženju i opuštanju, avanturi. I mi smo podložni tome. Kupujemo te proizvode s idejom da ćemo kupiti i cijelu atmosferu reklame. 

Ljudsko ponašanje velikim je dijelom automatizirano. Koliko puta ste se pitali jeste li zaključali vrata stana? Možda ste se i vratili doma da provjerite. Gotovo su uvijek zaključana. To je primjer automatiziranog ponašanja. Ponašamo se po obrascima. Preuzimamo neka vjerovanja iz obitelji, od prijatelja, od ljudi koje susrećemo u okruženjima u kojima provodimo puno vremena (škola, posao), a da ih nikada ne preispitamo. Podložni smo utjecaju reklama. Svi ti utjecaji vode nas k tome da budemo kao netko, da prihvatimo nešto, da ne vidimo nešto, da kupimo nešto. To je svijet u kojem živimo.

Kako sa svim tim? Kako se orijentirati? Čuvati se socijalnih utjecaja, gotovo neprepoznatljivih manipulacija, automatskog praćenja trendova (koji mogu biti različiti za nas različite)…

Poznajemo li se? Znamo li tko smo? Što možemo, volimo, želimo? S kime nam je ugodno, tko nam pruža podršku? I što nam pruža podršku? Tko nas prihvaća ovakve kakvi jesmo i s kime se ne moramo truditi biti drugačiji da bismo bili prihvaćeni? Znamo li što nam je važno, koje vrijednosti zastupamo i koje živimo? Onako, za stvarno. 

Znatiželja o sebi. I što svjesnije življenje. Znatiželja o drugima i kritičko promatranje svijeta oko nas. To je put. Da budemo svoji. I da tako svoji nađemo mjesto u ovom društvu.

Ja neću lakirati nokte. 

‍

Literatura

Göckeritz, S., Schultz, P. W., Rendón, T., Cialdini, R. B., Goldstein, N. J., & Griskevicius, V. (2010). Descriptive normative beliefs and conservation behavior: The moderating roles of personal involvement and injunctive normative beliefs. European journal of social psychology, 40(3), 514-523.

Krahé, B. &  Busching, R. (2014). Interplay of normative beliefs and behavior in developmental patterns of physical and relational aggression in adolescence: a four-wave longitudinal study, Frontiers in Psychology, 5, 1146.    

Nolan, J. M., Schultz, P. W., Cialdini, R. B., Goldstein, N. J., & Griskevicius, V. (2008). Normative social influence is underdetected. Personality and social psychology bulletin, 34(7), 913-923.

Pehar, L. i Čorkalo Biruški, D. (2018). (Zanemarena) uloga i važnost društvenih normi u poticanju međugrupnog kontakta: Pregled dosadašnjih nalaza i istraživački izazovi. Psihologijske teme, 27 (2), 221-244.

Ratkajec Gašević, G., Dodig Hundrić, D. & Mihić, J. (2016). Spremnost na promjenu ponašanja – od individualne prema obiteljskoj paradigmi. Kriminologija & socijalna integracija, 24 (1), 50-83. 

Schultz, W. P., Tabanico, J. J., & Rendón, T. (2008). Normative beliefs as agents of influence: Basic processes and real‐world applications. In W. D. Crano & R. Prislin (Eds.), Attitudes and attitude change (pp. 385–409). New York: Psychology Press.