Nasilje u obitelji. Tema koja danas okupira javni prostor i ponovo nam osvještava koliko je nasilje prisutno. U društvu. U obiteljima. Tema je to s kojom neki od nas žive, neki svjedoče o njoj kroz iskustva prijatelja, kolega, poznanika. Sve nas dotiče, na razne načine. Različiti oblici nasilja događaju se u različitim odnosima. I prelijevaju se jedni u druge – među roditeljima, s roditelja na dijete, s djeteta na roditelje (češće majke). I tako generacijama.

Partnerski odnos može biti mjesto koje čuvamo od nasilja. U njega ulazimo izborom, slobodnom voljom.

Nije nam zadan na primjer kao obitelj u kojoj smo rođeni. Tu imamo više prostora raditi stvari drugačije. Raditi stvari bolje.

A koliko je problem nasilja u obitelji velik?

U Hrvatskoj je, u 2020. godini, zbog prekršaja počinjenog nasiljem u obitelji prijavljeno 8 539 osoba. Svaka je peta osoba i prije bila prekršajno prijavljena. Počinjeno je i 5 747 kaznenih djela u obitelji i među bliskim osobama. Među svim evidentiranim kaznenim djelima nasilja u obitelji/među bliskim osobama, najveći je skok evidentiran u broju počinjenih kaznenih djela iz čl.179.a Kaznenog zakona – „Nasilje u obitelji“. Porast je gotovo 40% u odnosu na 2019. godinu! Od ukupnog broja stradalih žrtava u 2020., njih 75,6% bile su žene - 23,7% više nego u 2019. godini, a 24,4% njih bili su muškarci - 45,2% više nego u 2019. godini. 

Nismo na dobrom mjestu!

Partnerski su odnosi prilika. Prilika da življenjem zdravih odnosa postavimo temelje za stvaranje sigurnih obitelji, ako to odlučimo. Za sve. I nas, i našeg partnera*, i našu (buduću) djecu.

Nasilje se u obitelji, kao obrazac ponašanja, često prenosi kroz generacije. Kako fizičko nasilje, tako i seksualno i emocionalno. Međutim, nije samo u pitanju moguće iskustvo ili svjedočenje zlostavljanju u našim (širim) obiteljima. Odnos našeg društva prema nasilju općenito, i specifično prema nasilju u obitelji, nasilju prema ženama, rodna neravnopravnost, normativna vjerovanja formiraju naša uvjerenja, stavove i ponašanja. Pa tako i ona o partnerskim odnosima.

Naši su partnerski odnosi mjesto gdje možemo prekinuti te obrasce, gdje možemo preispitati u što vjerujemo, kako se ponašamo i pitati se doprinosi li naše ponašanje odnosima koji su mjesto poštovanja, ljubavi, sigurnosti. 

U partnerskim je odnosima najčešće emocionalno zlostavljanje. Manipulacija, kontrola, ucjene. Sitna skrivanja. Opasno je jer ga često nismo ni svjesni, još je opasnije što mnogi od nas na njega gledaju kao neizbježni dio veze ili braka. 

Što upućuje na emocionalno zlostavljanje, koja su to ponašanja koja nisu OK?

U partnerskim odnosima nije OK:

• Imati nerealna očekivanja od partnera: npr. postavljati nerazumne zahtjeve; očekivati da sve ostavi kako bi zadovoljio naše potrebe; očekivati da sve vrijeme provodi s nama; pokazivati stalno nezadovoljstvo koliko god se trudio; očekivati da ima isto mišljenje kao mi.
• Umanjivati partnera: npr. potkopavati, odbacivati ili iskrivljavati njegovu percepciju ili razumijevanje svijeta; određivati kako bi se trebao osjećati; ponovo i ponovo tražiti da objasni kako se osjeća; optuživati ga da je preosjetljiv; odbacivati njegove želje i potrebe kao smiješene ili nezaslužene; optuživati za sebičnost ukoliko izražava svoje želje ili potrebe. 
• Stvarati kaos: npr. izazivati svađe; davati zbunjujuće i kontradiktorne izjave; imati drastične promjene raspoloženja ili nagle emocionalne ispade; prigovarati zbog partnerovog načina oblačenja, frizure, prijatelja, posla; ponašati se tako nepredvidljivo da partner ima osjećaj da mora stalno biti na oprezu (da mora hodati po jajima).
• Emocionalno ucjenjivati: npr. izazivati krivnju kod partnera; ponižavati partnera; koristiti partnerove strahove, vrijednosti, suosjećanje kako bi ga kontrolirali ili kako bi kontrolirali situaciju;  isticati i preuveličavati partnerove mane ili pogreške kako bismo smanjili našu odgovornost za odluke koje smo sami donijeli; poricati da se nešto dogodilo ili lagati o tome što se dogodilo; kažnjavati partnera uskraćivanjem naklonosti (silent treament) 
• Ponašati se nadmoćno: npr. kriviti partnera za naše pogreške; sumnjati u sve što govori i pokušavati dokazati da nije u pravu; šaliti se na partnerov račun; partnerove misli, ideje i vrijednosti proglasiti glupim, nelogičnim ili besmislenim; patronizirati partnera; koristiti sarkazam u razgovoru s partnerom; ponašati se kao da smo uvijek u pravu i da znamo najbolje.
• Kontrolirati i izolirati partnera: npr. kontrolirati s kime se druži, uključujući prijatelje i obitelj; kontrolirati partnerove SMS poruke, email ili profile na društvenim mrežama; optuživati za prevaru ili iskazivati ljubomoru; zahtijevati da znamo gdje je partner svakog trenutka u danu ili praćenje (npr. GPS-om); ponašati se kao da posjedujemo partnera; koristiti ljubomoru kao znak ljubavi kako bismo spriječili da se druži s drugim ljudima; prisiljavati partnera da sve vrijeme provodi s nama; kontrolirati partnerove financije. 

Razumijete li sada zašto sam napisala da je emocionalno zlostavljanje često suptilno? 

I možda ćete reći da su neka od navedenih ponašanja naprosto dio bivanja zajedno. Sjećam se da sam jednom, još prije desetak godina, razgovarala s jednim profesorom na našem Fakultetu koji je iznio argument da je većina ovih ponašanja naprosto dio partnerskih veza i da ne možemo govoriti o emocionalnom zlostavljanju ako to vidimo u odnosima. Znam da sam tada bila iznenađena. Ne zato što je istaknuo da su ova ponašanja prisutna u većini partnerskih odnosa, već zato što na njih olako pristajemo. I ne kažem da se odmah radi o emocionalnom zlostavljanju ukoliko se neka od ovih ponašanja ponekad pojave (više kao izolirani slučaj).

Ako se osjećate povrijeđeno, frustrirano, zbunjeno, neshvaćeno, tjeskobno ili manje vrijedno u odnosu s vašim partnerom, velika je šansa da se radi o emocionalnom zlostavljanju. Pozivam vas da ne upadnete u zamku umanjivanja ovih ponašanja („ma nije tako strašno“, „svima se to događa“). Pozivam vas da ne pristaje na njih.

Većinu ovih ponašanja možemo promijeniti. Ili razgovarati s partnerom o tome da ne pristajemo na takva ponašanja. Kada osvijestimo ova ponašanja i štetu koju mogu učiniti nama, našem partneru i našem odnosu, imao veću šansu promijeniti ih. Učiti nova ponašanja koja će nam pomoći da čuvamo svoj integritet u partnerskim odnosima, damo prostor partneru da čuva svoj integritet te, posljedično, stvarati partnerski odnos temeljen na uzajamnom prihvaćanju i poštovanju. Odnos kroz koji ćemo se oboje razvijati, učiti, stvarati.

Ako ne ide, bolje je otići. 

*Napomena

Uporaba imenice partner u tekstu podrazumijeva i osobe ženskog i osobe muškog spola, dakle: partnere i partnerice.

Literatura

Goron, S. (2020): What Is Emotional Abuse?. https://www.verywellmind.com/identify-and-cope-with-emotional-abuse-4156673

Izvješće o radu 2020. Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, https://www.prs.hr/application/images/uploads/IZVJESCE_O_RADU_2020_Pravobranit.pdf

National Network to End Domestic Violence (2017) Forms of Abuse.

Office on Women's Health, U.S. Department of Health and Human Services (2018.) Emotional and verbal abuse.

Velotti, P., Beomonte Zobel, S., Rogier, G., Tambelli, R. (2018): Exploring Relationships: A Systematic Review on Intimate Partner Violence and Attachment. Frontiers in Psychology, 9, 1166

World Health Organization (2012): Intimate partner violence. https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/77432/WHO_RHR_12.36_eng.pdf

World Health Organization (2021): Violence against women, https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/violence-against-women