PKTN
O
P
U
K
N
I
T
E

Abeceda emocija: ljubomora

Ljubomora i zavist dolaze nam reći što to mi ustvari želimo i trebamo. Prava je istina da uglavnom želimo više ljubavi. Kako je dobiti?

925STUDIO

Moj se brat rodio kada sam imala tri i pol godine i mojim je roditeljima, iz moje perspektive, od tada najdraži. On je jednostavno muško. S njim je lakše: bolje se prilagođava i slijedi tradiciju, voli small talk, obiteljska okupljanja, realno ima prolazniji mot i manire. Prvih smo deset godina života bili ljuti rivali koji su se tukli kad god je bila prilika, bez svjedoka. U srednjoj smo se zbližili i nekako počeli upoznavati. Mislim da smo si tek u jednom veselom izlasku na faksu priznali da smo oboje mislili da je ovaj drugi starcima bolji i veća zvijezda... na neki smo način oboje pokušavali osvojiti taj sveti gral njihovog prihvaćanja. Oni će, ako ovo čitaju, sve zanijekati (jer roditelji svoju djecu jednako vole). Pitanje je složeno, no pišem o svom subjektivnom dojmu koji me nekako pratio kroz život, o tome kako sam još tada, tamo, na dječji način, sama sebi pojasnila taj gubitak prvenstva. Taj je gubitak svojstven nama prvorođencima u trenu kad stižu braća i sestre, i svatko ga od nas razriješi na neki svoj način, ovisno o podršci i odnosu roditelja prema prvom i drugom djetetu, kontekstu, ali i našem vlastitom karakteru. Ljubomora je uvijek podijeljen, neugodan osjećaj – istovremeno te boli i ljutiš se, a onda se još i grizeš da nešto s tobom nije u redu, da to ne bi trebao osjećati, da trebaš biti veći od toga. Tako su nas barem instruirali mama i tata. A to je potpuno krivo! Na paleti emocija, sve su normalne, njihovo je pojavljivanje zdravo i donosi nam neku poruku. 

Ljubo & Mora

Ljubomora je strah od gubitka nekog važnog odnosa, odnosa koji je često važan za našu sliku o sebi, za to kako se definiramo.

Može biti vezana i uz strah da će nam nešto biti oduzeto, strah da za nas neće biti dovoljno – i tu se odmah vidi ta evolucijska linija zbog čega je ova složena emocija važna za preživljavanje. U pozadini čuči strah od napuštanja, normalna ljudska potreba – da nas vide i trebaju, da nam daju svoju pažnju, potvrde nam naš svijet, kažu da valja ono kako se vidimo. Ljubomora je vezana uz razna nedostajanja i praznine, a s druge strane stoji težnja da se te iste praznine popune. Zavist je, povrh svega, kompetitivna i ide iz potrebe da budemo bolji od drugih ili, barem, posve sigurni da smo dovoljno dobri.

Ljubomoru i zavist naziva se i sekundarnim emocijama: kada je neka dublja potreba potencijalno ugrožena, dolaze kao kombinacija tuge i bijesa iliti nekog skupa bolnih emocija, no uz sebe vežu i puno misli, ponašanja i motivacijskih pokretača. Motivacijski je dio u ljubomori ključan – to stanje upravlja našim ponašanjima i usmjerava nas prema nekom cilju. I kod zavisti se ističe motivacija – potreba za natjecanjem, isticanjem, pobjeđivanjem druge strane. U psihoterapiji, posebice u psihoanalizi, ljubomora se tumači kao neka vrsta (potisnute) agresije, a ukoliko je to za nekoga ustaljen način reagiranja, analitičari je tada smatraju crtom ličnosti uz koju vezuju i naglašenu manipulativnost. Agresija je zato vrlo blizu osjećaja ljubomore – jer da bi išta uzeli od svijeta i zadovoljili svoju potrebu, dali si dozvolu i usudili se, za sam taj pokret je potrebna neka doza agresije. Za generaciju mojih roditelja otvoreno je traženje za sebe bilo vrlo nepristojno i zaista se smatralo agresivnim. Takvu je vrstu iskoraka trebalo suspregnuti pa su nam često tijekom odrastanja sugerirali da se stišamo.

Čestina javljanja ljubomore i zavisti individualna je i svi imamo takva razdoblja (iako to neki rijetko glasno priznaju). Krucijalno je razlikovati zdravu/prirodnu ljubomoru od one koja vodi u problematična i nezdrava ponašanja. Primjerice, neki dio ljubomore i zavisti može nas dovesti do vlastitog napretka, bolje verzije sebe, učenja novog seta vještina, nekih uspjeha. Međutim, ako prevlada mračna strana, ona je zastrašujuća i za onoga tko je osjeća, ali i za one kojima je usmjerena. U romantičnim odnosima ljubomora može biti toliko intenzivna da postaje patološka i prerasta u psihički poremećaj, manipulacije, kontroliranje, uhođenje i proganjanje partnera. Dobro tlo za javljanje tih emocija čak i nije sadašnji trenutak, nego ispod toga - naš stari osjećaj nesigurnosti, nisko samopouzdanje, loša slika o sebi ili pak stalno prisustvo unutarnjeg kritičara koji vreba svoju priliku. Uz sve navedene predispozicije, veće su šanse za ljubomorom i zavišću ukoliko smo s partnerom ili karijerom u nekoj velikoj ovisnosti ili smo neki od ta dva segmenta postavili u centar svog života. 

Pozadina

U partnerstvu. Želimo više zajedničkog vremena. Želimo više pažnje, želimo male sitnice i aktivnije iskazivanje emocija. Želimo nekom biti seksi, lijepi i privlačni te nam je jako važno čuti izravne pozitivne komentare. 

Na poslu. Želimo priliku da nas se prepozna. Želimo priliku za preuzimanje odgovornosti. Želimo pokazati svoje sposobnosti. Želimo bolju plaću i bolje uvjete rada. Želimo biti važni firmi.

S prijateljima. Želimo da izaberu baš nas. Želimo da vole biti u našem društvu. Želimo njihovo prihvaćanje. Želimo da nas smatraju sebi sličnima. Želimo im biti važni.

U obitelji. Želimo njihovu ljubav i prihvaćanje, njegu i pažnju. Želimo jednak tretman za sve.

Akcija!

Nulta je pozicija osjetiti ljubomoru i zavist – dolaze nam reći što to mi ustvari želimo i trebamo. Poslušajte! Možda uberete kakvi želite biti, jednom u budućnosti. 

Suprotno paralizirajućem sramnom osjećaju koji nas drži ukopanima i u tegobi, ljubomora i zavist ustvari su aktivno i hrabro traženje za sebe. 

Presudno je dozvoliti si osjetiti svoju potrebu jer – tu je – i prije svega nam govori da se moramo malo pobrinuti za sebe! To ne znači da ćemo otrčati i nekom nešto istrgnuti iz ruke, nego znači da se moramo pitati odakle ta ljubomora dolazi, što nas to čini nesigurnima, drži u sumnji ili pak paranoji. Želimo li čuti neku pohvalu? Treba li nam više pažnje? Podsjeća li nas to na nešto što smo već proživjeli? Da bismo razriješili ljubomoru, ključan je pronalazak načina kako svoju potrebu iskomunicirati s drugima te nedvosmisleno traženje mogućnosti kako bi je ispunili. Ukoliko stanje drugi imaju, a ja nemam potraje predugo, u velikoj smo opasnosti da postanemo frustrirani i sapeti osjećajem nepravde, paranojom ili projekcijama. Tada nam ljubomora postaje nekorisna emocija – vrlo je burno osjećamo u tijelu, no ne dovodi do usmjeravanja naše motivacije. Gubimo iz vida našu istinsku potrebu i bavimo se fantazijama o toj drugoj osobi te dopuštamo aktivaciju destruktivnih ponašanja. Ukoliko ne tražim direktno i samopodržano, nego cendram, pušem, durim se i ucjenjujem, postoji neka šansa da će i to ponašanje dovesti do nekog cilja, no pitanje je hoće li me to dovesti do punine moje potrebe. 

Prava je istina da uglavnom želimo više ljubavi. Naša je dogovornost da to tražimo aktivno, iskreno i asertivno.

Prijavi se na pktn newsletter

Uspješno ste se prijavili na naš newsletter
Oops! Something went wrong while submitting the form.
nastavi čitati

Brucoši, sretno!

Miranda
Profa, psihoterapeutkinja, obožava istraživanja
rastem, hrabrost