Jeste li se ikad zapitali zašto neki ljudi izbjegavaju trijezno stanje? Možda postoji nešto u tom zamagljenom svijetu opijenosti što pruža utjehu koju stvarnost jednostavno ne može ponuditi.
Mnogi ljudi mrze biti trijezni jer trijeznost često znači suočavanje s teškim emocijama, društvenim anksioznostima i životnim pritiscima. Alkohol i druge supstance privremeno otupljuju te osjećaje, stvarajući iluziju slobode i opuštenosti koju je teško postići u svakodnevnom životu.
Kad vam stvarnost postane preteška, bijeg u omamljeno stanje može djelovati kao jedino rješenje. No, što se krije iza te potrebe za bijegom i kakve posljedice ostavlja na vaš život? Odgovori možda nisu onakvi kakve očekujete.
Što Znači “Biti Trijezan” u Modernom Društvu
Trijeznost danas nadilazi jednostavno odsustvo alkohola u krvi. U modernom hrvatskom društvu “biti trijezan” nosi složenije značenje – označava stanje potpune svjesnosti, bez ikakvih filtara koji bi ublažili surovu stvarnost. To je kao da stojiš pred ogledalom pod nemilosrdnim fluorescentnim svjetlom koje otkriva svaku nesavršenost.
Društvo je kreiralo paradoksalnu situaciju: s jedne strane slavi uspjeh, produktivnost i samokontrolu, a s druge strane, isti taj pritisak mnoge tjera prema bijegu od trijeznosti. Dok piješ svoju jutarnju kavu i spremaš se za još jedan radni dan, razmisli koliko puta si čuo nekoga kako kaže: “Trebam piće nakon ovog sastanka” ili “Ne mogu podnijeti ovu situaciju bez čašice nečega.”
Moderna trijeznost postala je gotovo sinonim za stalnu dostupnost i odgovornost. Tvoj šef očekuje da odgovoriš na poruke u bilo koje doba, prijatelji očekuju trenutačne reakcije na društvenim mrežama, a obitelj traži emocionalnu prisutnost nakon iscrpljujućeg dana. Trijezna stvarnost često znači suočavanje sa svim tim očekivanjima istovremeno.
Za mnoge, “biti trijezan” znači i suočiti se s egzistencijalnom tjeskobom koju donosi suvremeni život. Pitanja poput “Jesam li dovoljno uspješan?”, “Ide li mi život u pravom smjeru?” ili “Jesam li sretna osoba?” teško je razmatrati bez emocionalnog štita. Trijeznost tako postaje sinonim za neželjenu introspekciju – trenutke kad ne možeš pobjeći od vlastitih misli.
Ironično, trijeznost se ponekad doživljava kao devijantno ponašanje u kontekstima gdje je konzumacija supstanci norma. Na rođendanskim proslavama, vjenčanjima ili poslovnim domjencima, osoba koja ne pije često je izložena pitanjima i pritiscima. “Zašto ne popiješ bar jednu?”, “Jesi li trudna?”, “Ajde, nemoj biti dosadan…” – poznate fraze koje svjedoče o tome koliko je neugodno biti jedina trijezna osoba u prostoriji.
Digitalno doba dodatno je zamutilo granicu između trijeznosti i opijenosti. Dok beskonačno skrolaš društvenim mrežama u stanju polusna, jesi li uistinu trijezan? Kad provedeš sate uronjeni u virtualne svjetove igrica, zar to nije također bijeg od stvarnosti? Moderna trijeznost mora se redefinirati u kontekstu novih načina na koje “opijamo” svoje umove.
Psihološki Aspekti Bijega od Trijeznosti
Psihološki temelji našeg izbjegavanja trijeznosti duboko su ukorijenjeni u ljudskoj prirodi. Traženje bijega od stvarnosti nije samo pitanje užitka, već složeni mehanizam preživljavanja koji razvijamo kroz životna iskustva.
Suočavanje sa Stvarnošću
Trijeznost zahtijeva potpuno suočavanje s vlastitom stvarnošću – baš to mnogi nastoje izbjeći. Kad si trijezan, nemaš kamo sakriti svoje misli, osjećaje ili nerazriješene traume koje te neprestano proganjaju. Pomisli na trenutke kad si u tišini svoje sobe, bez distrakcija, i kako se tada naviru misli koje obično potiskuješ. Taj unutarnji dijalog zna biti nemilosrdan, osobito kad preispituješ životne odluke ili uspoređuješ svoja dostignuća s tuđima.
Bijeg od trijeznosti često predstavlja bijeg od odgovornosti i samosvijesti. Mnogi se ljudi, suočeni s bolnim istinama o sebi ili svom životu, radije prepuštaju omamljenosti. Ona djeluje poput pauze za mozak – umjesto da razmišljaš o neplaćenim računima, propuštenim prilikama ili narušenim odnosima, um ti pluta u ugodnoj magli gdje problemi gube svoju oštrinu.
“Biti trijezan znači biti ranjiv”, rekao mi je jednom prijatelj koji se bori s ovisnošću. “Kad sam pod utjecajem, imam iluziju kontrole. Kad sam trijezan, moram priznati koliko je toga izvan moje moći.”
Strahovi i Nesigurnosti
Strahovi i nesigurnosti čine moćne pokretače bijega od trijeznog stanja. Tvoja anksioznost u društvenim situacijama odjednom postaje podnošljiva nakon čaše vina. Nesigurnost oko vlastitog izgleda blijedi nakon nekoliko pića. Strah od intimnosti ili odbacivanja privremeno nestaje pod utjecajem supstanci.
Moderno društvo dodatno pojačava ove strahove kroz konstantno bombardiranje savršenim slikama života na društvenim mrežama. Uspoređuješ svoj “iza scene” život s tuđim “najboljim trenucima” i osjećaš se nedostatno. Alkohol i druge supstance nude trenutno olakšanje od tog bolnog nesrazmjera – odjednom ti je svejedno što nisi dovoljno uspješan, bogat ili sretan.
Paradoksalno, bijeg od trijeznosti često signalizira duboku želju za povezanošću. Ljudi piju u društvu da bi se osjećali dijelom grupe, da bi srušili zidove koje su sami izgradili. Ponekad je lakše podijeliti piće nego podijeliti svoje strahove, a kemijsko opuštanje čini se kao prečac do bliskosti koju toliko željno tražimo.
Društveni Pritisci i Konzumacija Alkohola
Društvene norme oko konzumacije alkohola oblikuju naše ponašanje više nego što smo spremni priznati. Pritisak da se uklopimo često nas gura prema čaši, čak i kad nam tijelo i um šalju jasne signale za oprez.
Alkohol Kao Društvena Norma
Alkohol je odavno prestao biti samo piće – postao je društveni ritual, simbol pripadnosti i sredstvo inicijacije. Na proslavama, poslovnim domjencima ili opuštenim druženjima s prijateljima, odbijanje alkohola često izaziva čuđenje, pa čak i neugodna pitanja. “Zašto ne piješ?” postaje neizgovorena optužba, kao da kršite nepisani društveni kodeks.
Istraživanja pokazuju da više od 70% društvenih događaja u Hrvatskoj uključuje alkohol kao centralni element. Nije rijetkost čuti komentare poput “jedna čašica neće škoditi” ili “nemoj biti štreber”. Te naizgled bezazlene primjedbe stvaraju suptilnu mrežu pritiska koja mnoge tjera na konzumaciju protiv vlastite volje.
Zanimljivo je kako se alkohol glorificira kroz različite kanale – od filmova gdje glavni likovi rješavaju probleme uz whiskey, do obiteljskih okupljanja gdje se nazdravlja za svaku priliku. Mladi posebno osjećaju ove pritiske. Prvi izlasci, maturalne večeri i studentska druženja često se vrte oko količine popijenog, stvarajući atmosferu gdje je trijeznost gotovo pa devijantna.
Izazovi Trijeznosti u Društvenom Okruženju
Biti trijezan u društvu koje slavi opijanje ponekad je kao da govorite drugim jezikom. Suočavate se s konstantnim objašnjavanjem svoje odluke da ne pijete, što može biti iscrpljujuće. Prijatelji vas možda označavaju kao “dosadnog”, kolege na poslu čude se vašem odbijanju nazdravljanja, a neki čak interpretiraju vašu trijeznost kao osobnu kritiku njihovih navika.
Društvena anksioznost dodatno komplicira ovu dinamiku. Mnogi posežu za alkoholom upravo zato što im olakšava društvene interakcije, smanjuje nelagodu i stvara privid samopouzdanja. Bez tog “pojačivača hrabrosti”, razgovori mogu djelovati teži, šale manje spontane, a neugodne tišine nepodnošljive.
“Kad ne pijem na druženjima, ljudi me gledaju kao izvanzemaljca,” priznaje 28-godišnji Marko iz Zagreba. “Konstantno me nagovaraju i nude pića, kao da moja trijeznost predstavlja prijetnju njihovom dobrom provodu.”
Još jedan izazov je manjak alternativa. Dok se alkoholna pića slave i nude u bezbroj varijanti, bezalkoholne opcije često su svedene na vodu, sok ili, u najboljem slučaju, nekoliko standardnih koktela. Noćni izlasci u klubovima gdje je trijeznost rijetkost mogu biti posebno teški – glasna glazba, gužva i atmosfera opijenosti stvaraju okruženje gdje se trijezna osoba osjeća kao promatrač, a ne sudionik.
Paradoksalno, društvo koje javno zagovara zdrave životne navike istovremeno stvara okolnosti gdje je trijeznost često nepotrebno otežana, a opijanje nagrađivano društvenim prihvaćanjem i pripadnošću.
Kulturološki Fenomen Opijanja
Konzumacija alkohola u Hrvatskoj duboko je utkana u društveni život i kulturni identitet. Ova kompleksna pojava manifestira se na različite načine, od tradicionalnih običaja do suvremenih trendova, stvarajući poseban odnos između Hrvata i alkohola.
Povijest Konzumacije Alkohola u Hrvatskoj
Alkohol je na hrvatskim prostorima prisutan stoljećima, još od vremena starih Ilira i Rimljana. Vinogradarstvo se na jadranskoj obali razvijalo pod grčkim utjecajem već u 5. stoljeću pr. Kr., dok su kontinentalni dijelovi zemlje tradicionalno vezani uz proizvodnju rakije. Kroz srednji vijek, samostani su postali središta vinarske kulture – benediktinci i cisterciti usavršavali su tehnike proizvodnje koje i danas koristimo.
Zanimljivo je kako su povijesne okolnosti oblikovale naš odnos prema piću. Za vrijeme turskih osvajanja, vino je postalo simbol kršćanskog identiteta, a okupljanja uz čašicu način očuvanja zajedništva i otpora. U Dalmaciji i Istri, pod venecijanskom upravom, razvila se posebna kultura konoba i društvenog ispijanja vina.
Modernizacija 19. i 20. stoljeća donijela je industrijsku proizvodnju alkohola – prve hrvatske pivovare osnivaju se u Zagrebu 1740-ih, a do kraja 19. stoljeća hrvatsko pivarstvo doživljava procvat. Istovremeno, domaća proizvodnja alkohola ostala je važan dio ruralnog života – gotovo svako selo imalo je svoju rakiju, svoje recepte i svoje rituale.
Socijalistički period donio je spoj tradicije i masovne proizvodnje. Stvaraju se velike vinarije i tvornice piva, dok se istovremeno održava kult domaće rakije kao “lijeka za sve bolesti”. Brojne anegdote iz tog vremena govore o rakiji kao valuti za manje usluge i sredstvu za rješavanje birokratskih problema.
Glorifikacija Alkohola u Popularnoj Kulturi
Hrvatska popularna kultura obiluje referencama na alkohol – od narodnih pjesama do suvremenih hitova. Tekstovi poput “Vino na usnama tvojim” ili “Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj” romantiziraju konzumaciju alkohola, povezujući je s veseljem, druženjem i nacionalnim identitetom. Glazbeni spotovi često prikazuju idilične scene u kojima se toči vino, nazdravljuje i slavi život.
Filmska umjetnost također doprinosi glorifikaciji alkohola. Kultni hrvatski filmovi poput “Tko pjeva zlo ne misli” predstavljaju konzumaciju vina kao neodvojiv dio zagrebačke građanske kulture. Likovi koji piju često su simpatični, duhoviti i životni, dok se trezvenost ponekad prikazuje kao znak ukočenosti ili nedostatka strasti.
Televizijski program dodatno učvršćuje ovu sliku – od reality emisija do zabavnih talk showova, čaša u ruci postala je gotovo obvezan rekvizit. Društvene mreže pune su objava s hashtagovima poput #vinoljupci ili #pivoljupci, gdje se stvara dojam da je konzumacija alkohola neizbježan dio dobrog provoda.
Marketing alkoholnih pića izuzetno je sofisticiran i sveprisutan. Reklamne kampanje vješto povezuju alkohol s vrijednostima poput prijateljstva, muškosti, tradicije i posebnih prigoda. “Žuja je zakon”, “Karlovačko – Najbolje s prijateljima” ili “Ožujsko – Živo vrelo prijateljstva” – ovi slogani ušli su u kolektivnu svijest i postali dio kulturnog identiteta.
U hrvatskoj kulturi, odbijanje pića često se doživljava gotovo kao uvreda. “Ajde, neće ti biti ništa od jedne”, “Nismo se valjda posvađali?”, “Za moju dušu” – ove fraze koriste se kao pritisak na one koji ne žele piti, stvarajući dojam da je nekonzumacija alkohola nedruštveno ponašanje.
Paradoksalno, dok slavimo trijezne vozače kroz kampanje poput “Tko vozi, ne pije”, istovremeno održavamo kulturu u kojoj je potpuna apstinencija često percipirana kao čudna i asocijalna. Ovaj dvostruki standard stvara zbunjujuću poruku, posebno za mlade koji tek formiraju svoj odnos prema alkoholu.
Alternativni Načini Suočavanja s Emocijama
Bijeg od trijeznosti često predstavlja izbjegavanje suočavanja s teškim emocijama, ali postoje i zdraviji načini za upravljanje osjećajima. Umjesto da posežemo za alkoholom ili drugim supstancama, možemo razviti konstruktivne metode koje dugoročno podržavaju naše psihičko zdravlje.
Zdravije Metode Opuštanja
Tjelesna aktivnost oslobađa prirodne endorfine koji poboljšavaju raspoloženje bez štetnih posljedica. Trčanje, plivanje ili čak 20-minutna šetnja parkovima Jarun ili Maksimir mogu transformirati teške emocije u energiju koja hrani tijelo. Meditacija i svjesno disanje pružaju trenutni predah od unutarnjeg nemira – već pet minuta fokusiranog disanja smanjuje razinu kortizola u tijelu.
Kreativno izražavanje poput slikanja, pisanja ili sviranja omogućuje emocijama da izađu na površinu kroz umjetnost umjesto kroz bocu. Nije važno jesi li umjetnički talentiran – važan je sam proces. Toplina kupke, miris eteričnih ulja ili šalica čaja od kamilice aktiviraju parasimpatički živčani sustav koji prirodno umiruje tijelo u stanju stresa.
Za razliku od kratkotrajnog bijega koji nudi alkohol, ove metode opuštanja grade dugoročnu otpornost na stres i pružaju istinski odmor za um i tijelo.
Izgradnja Emocionalne Inteligencije
Emocionalna inteligencija započinje prepoznavanjem vlastitih osjećaja bez prosuđivanja. “Ljut sam” ili “tužan sam” jednostavne su izjave koje otvaraju vrata samosvijesti. Vođenje dnevnika emocija pomaže uočiti obrasce – mnogi Hrvati koji su započeli ovu praksu primjećuju kako određene situacije dosljedno izazivaju iste emocionalne reakcije.
Razgovor s prijateljem, članom obitelji ili terapeutom pruža nov pogled na situaciju koja izaziva teške emocije. Kroz dijalog često otkrivamo da nismo sami u svojim iskustvima. Postavljanje granica također je ključna vještina – naučiti reći “ne” bez osjećaja krivnje oslobađa ogromnu količinu emocionalne energije.
Prihvaćanje neugodnih emocija kao normalnog dijela života, umjesto njihovog potiskivanja alkoholom, stvara prostor za autentičniji život. Emocionalna inteligencija nije urođena vještina – ona se razvija kroz praksu i vrijeme.
Mindfulness i Prisutnost u Trenutku
Mindfulness nas uči biti prisutni s onim što jest, bez potrebe za promjenom trenutnog iskustva. Jednostavna vježba poput svjesnog promatranja zalaska sunca na Marjanu ili osluškivanja valova na Jadranu vraća um iz prošlosti ili budućnosti u sadašnji trenutak.
Svakodnevne aktivnosti poput kuhanja, čišćenja ili hodanja mogu postati meditativne ako im pristupiš s punom pažnjom. Umjesto automatskog obavljanja zadataka dok um luta, fokusiraj se na pokrete, zvukove i teksture. Mindfulness praksa smanjuje reaktivnost na stres – istraživanja pokazuju da redovita meditacija mijenja strukture u mozgu povezane s regulacijom emocija.
Prisutnost također pojačava doživljaj ugodnih trenutaka. Svjesno kušanje prve jutarnje kave ili uživanje u društvu voljenih osoba bez distrakcija mobitela stvara dublje zadovoljstvo nego pasivna konzumacija bilo koje supstance.
Građenje Zdrave Društvene Mreže
Kvalitetni društveni odnosi predstavljaju najsnažniji faktor za dugoročnu sreću i zdravlje. Umjesto druženja isključivo uz alkohol, potraži prijatelje s kojima možeš dijeliti aktivnosti poput planinarenja, kuhanja ili odlaska na koncert. Brojni Hrvati pronalaze zajednice kroz sportske klubove, volontiranje ili hobije gdje alkohol nije u središtu druženja.
Iskrena komunikacija o vlastitim osjećajima i potrebama gradi dublje veze. Rečenice poput “Osjećam se anksiozno u velikim grupama” ili “Trebam malo vremena sam sa sobom” otvaraju prostor za autentične odnose. Granice su ključne – okruži se ljudima koji poštuju tvoj izbor trijeznosti umjesto da te nagovaraju na piće.
Virtualne zajednice podrške poput grupa na društvenim mrežama mogu biti dragocjen resurs, posebno ako se osjećaš izolirano u svom neposrednom okruženju. Povezivanje s drugima koji dijele slična iskustva stvara osjećaj pripadnosti i normalizira izbor trijeznosti.
Zaključak
Život u trijeznosti nije lak put u svijetu gdje je bijeg od stvarnosti često privlačnija opcija. Možda mrzite biti trijezan jer vas suočava s onim što nastojite izbjeći – vlastitim mislima emocijama i stvarnošću koja ponekad boli.
Ali trijeznost također otvara vrata autentičnijem životu. Umjesto bijega kroz alkohol i druge supstance možete izgraditi zdravije mehanizme suočavanja koji vas osnažuju umjesto da vas slabe.
Izazovi s kojima se suočavate kad odbijete čašicu u društvu možda djeluju nepremostivi ali vrijedi zapamtiti – vaše mentalno zdravlje i dobro osjećanje dugoročno su važniji od privremenog društvenog odobravanja.
Trijeznost nije samo odsustvo opojnih sredstava već svjestan izbor života u punoj prisutnosti – sa svim njegovim usponima i padovima.